Živimo neprestano uronjeni u sonosferu,
u svijet zvukova koji nas prate kroz cijeli život i utječu na nas,
čak i kad ne obraćamo pažnju na njih.

Dovoljno je da se na trenutak zaustavimo i osluhnemo: sve pjeva, sve vibrira u prirodi. Postoji glazba u rijekama koje teku, u vodi što izvire, u kiši koja pada, u hučanju brzaca planinskih potoka, u neprekidnom kretanju oceana i mora, u puhanju vjetra, u cvrkutu ptica...

Što je glazba? Zašto nam ona stvara osjećaj zadovoljstva? Odakle ta potreba za glazbom, vidljiva kroz njenu prisutnost u svim civilizacijama i kulturama koje su nastanjivale lice Zemlje? Malo je takvih pitanja na koja su odgovori toliko neodređeni i različiti.

Glazba je univerzalni jezik u najrazličitijim izrazima: kao uspavanka, vojni marš, narodni ples, popularna melodija, himna ili klasična simfonija.

U svojim korijenima pojam glazbe uvelike se razlikuje od ovog današnjeg, jer se u davnini nije shvaćala kao umjetnost zbog umjetnosti same, kao zabava ili razbibriga. Glazba je bila instrument za komunikaciju s bogovima i duhovima prirode zahvaljujući svojoj magijskoj i prizivateljskoj snazi. Umjetnost, u ovom slučaju Glazba, bila je zlatni most kojim su se spuštali arhetipovi.

Moramo se vratiti Grčkoj i u mitovima naše kulture potražiti i pronaći objašnjenje  božanskog korijena glazbe kroz prisutnost Apolona, boga glazbe, pjesme i lire, u pratnji Muza, koje su njegova inspiracija. Zapravo riječ muzika dolazi od grčkog musikē. Devet Muza, nebeskih sestara koje vladaju poezijom, pjesmom, umjetnostima i znanostima, kćeri su Zeusa, oca bogova i Mnemozine, božice pamćenja. Jedna od njih je i pokroviteljica muzike, Euterpa, a njezina ljupkost, ljepota i tajanstvene moći blisko su povezane s nebeskim redom i sa sjećanjem o našem podrijetlu i sudbini.

MOĆ ZVUKA

 Pretpostavlja se da zvona na Istoku, jednako kao i sistrum posvećen božici Izidi u Egiptu, služe za privlačenje dobrih duhova i udaljavanje onih koji nastanjuju samo mračne kuteve, jer se boje Sunčevog svjetla. Stare tradicije smatrale su glazbene instrumente i pjesme pomoću kojih čovjek komunicira s bogovima svetima. U IV. tisućljeću pr.Kr. sumerska civilizacija stvorila je himne bogovima zvane Ersemma. Svete indijske i kineske knjige preuzimaju ovu tradiciju, koju također možemo vidjeti u Davidovoj Knjizi Psalama, dijelu Starog Zavjeta, koji je dvije tisuće godina inspirirao sakralnu glazbu judeokršćanstva.
 U mitologijama svih naroda stvaranje Univerzuma povezuje se s primordijalnim Zvukom. U biblijskom Postanku koristi se izraz U početku bijaše Riječ. U indijskim tradicijama, prvi zvuk je sveti AUM (ili OM), trovrstan zvuk koji odražava stvaranje, održavanje i razaranje manifestiranog Univerzuma, preko bogova Brahme, Višnua i Šive. U nordijskim tradicijama, bogovi stvoritelji Wotan ili Vainamoinen poznaju tajnu Runa, magijskih znakova-riječi stvaranja.
 Kao što primordijalni Zvuk podržava Red i Harmoniju na nebu (muzika sfera o kojoj govori Pitagora), čujni zvuk, u svojoj muzikalnoj formi, odašilje odraz ovog reda u naš svijet. Otuda proizlazi važnost orijentalnih mantri, jer prizivaju one snage koje predstavljaju. Svaki zvuk u fizičkom svijetu budi odgovarajući zvuk u nevidljivom i stavlja u pokret određenu skrivenu snagu prirode. Zbog toga, zbog moći koju sadrže pravilno izgovorene mantre, ova su znanja uvijek bila posebno čuvana, a pristup njima imali su samo odabrani učenici.

 ISCJELITELJSKO DJELOVANJE

Korištenje glazbe u terapeutske svrhe, danas nazvano muzikoterapija, nije novo otkriće. Povjesničarima je dobro poznata činjenica da su narodi poput Sumerana, Babilonaca ili Egipćana koristili glazbu ne samo u svetim ceremonijama, već i u određenim obredima, u kojima bi se pomoću odgovarajućih riječi i glazbe bolesniku vraćala ravnoteža. U tom smislu, šamani su oduvijek bili svjesni ogromne iscjeliteljske snage koju posjeduje odgovarajuća glazba, posebno kod uzbuđenosti izazvane psihičkom neuravnoteženošću.
 Povijesno, Kina se javlja kao začetnik na ovom polju. Zna se da su klasificirali glazbene instrumente prema njihovoj konstrukciji, materijalu od kojeg su izrađeni i boji zvuka. Svaka od ovih karakteristika određuje vrstu glazbe primjerenu za različite bolesti. Također je od vitalne važnosti yin-yang polaritet različitih tonova, u smislu da  se za svaki poremećaj izaberu oni koji svojom prirodom i polaritetom ispravljaju neravnotežu kod bolesnika.
 Grčka psihosomatska koncepcija bolesti objašnjava zašto glazba igra važnu ulogu u zdravlju. Filozofu Pitagori se pripisuje upotreba glazbe kod liječenja bolesnika. Pitagorejci uče da je glazba psihohigijensko i terapeutsko sredstvo za postizanje sklada između tijela i duše, jer se u njoj simbolički i praktično univerzalni zakoni manifestiraju preko analognih zakona po kojima su izgrađene ljestvice, harmonija, odnosi cijelih brojeva ...
 Ova pisana svjedočanstva nisu ljudska fantazija iz predznanstvenih epoha, već nam govore o jednom istinskom dubokom znanju. Što zapravo znamo o utjecaju glazbe? Napravili smo puno eksperimenata o njenom blagotvornom, ozdravljujućem ili negativnom utjecaju, ali nedostaju nam uzroci, principi na kojima se zasniva, da bismo stigli do primjene. Znamo da funkcionira, ali ne i zašto. Inteligentan stav će nas navesti da nastavimo potragu za onim izgubljenim znanjima.

 PRIMJENA

Glazba utječe na psihobiološko ponašanje čovjeka, životinja i biljaka. Ova činjenica nije prošla nezapaženo u našem društvu, spremnom istražiti svaku korisnu žilu na polju ekonomije. Prisjetimo se nekih slavnih eksperimenata: dokazalo se da glazba stimulira proizvodnju mlijeka kod krava i jaja kod kokoši, i da u staklenicima opremljenim odgovarajućom glazbom biljke uspijevaju bolje i brže rastu. Bachova i indijska glazba na spektakularan način stimuliraju rast biljaka, a penjačice se penju prema zvučnicima. U staklenicima sa rock glazbom ne događa se isto, ima manje cvjetova i biljke slabije rastu. Sa country glazbom otkrilo se, iznenađujuće, da se biljke razvijaju na skoro identičan način kao i u staklenicima u kojima nema nikakve glazbe.
 Glazba također utječe na čovjeka. Dovoljan dokaz ovoga jednostavni su i bliski primjeri poput upotrebe glazbe u velikim prodajnim centrima. Ambijentalna glazba čini da se kupci sporije kreću i stimulira ih da kupuju više nego im je potrebno. Nasuprot tome, u vrijeme zatvaranja, življa, animirajuća glazba ubrzava ljude pozivajući ih da se požure. U tvornicama i naprednim poduzećima programiraju se do u detalja iskalkulirani repertoari koji povećavaju učinak i smanjuju umor kod radnika, posebno u repetitivnim poslovima koji ne zahtijevaju mentalni napor.
 Glazba utječe i na druge aspekte ljudskog ponašanja. Na primjer, dok u kinu gledamo neki film odgovarajuća glazbena kompozicija u gledatelja naglašava različita psihološka stanja: napetost, iznenađenje, strah, tugu...
 Utječe na disanje: duboko disanje i sporiji ritam optimalni su za kontrolu emocija i pomažu smirenosti i jasnim mislima. Površno i ubrzano disanje može izazvati jedan oblik raspršenog razmišljanja, impulsivno ponašanje, sklonost pogreškama i nezgodama. Brza i glasna glazba izaziva površno i ubrzano disanje. Slušajući glazbu produženih i polaganih zvukova podupiremo lagano i duboko disanje: gregorijanski korali i ambijentalna glazba obično proizvode ovaj učinak.
 Mijenja našu percepciju prostora: pokazalo se da glazba može poboljšati sposobnost mozga za percipiranje fizičkog svijeta i može utjecati na način kojim doživljavamo prostor koji nas okružuje. Lagana glazba sadrži više prostora između zvukova nego brza. Ako smo pritisnuti vremenom, uhvaćeni u sredini između zapreka na cesti ili se na jedan ili drugi način osjećamo zarobljeni, zatvoreni, komorna Mozartova glazba može nam dati osjećaj velikog prostora, kao da se šire fizičke granice našeg boravišta. 
 Mijenja naš pojam vremena: možemo izabrati glazbu koja će usporiti naš ritam ili ga ubrzati. Kada vježbamo, glazba može povećati našu vitalnost. Živahna glazba, koja se ritmički ponavlja, ubrzava korak. Klasična i barokna glazba izazivaju smirenije ponašanje.   
 Osnažuje pamćenje i razumijevanje: slušanje lagane glazbe, jednostavnog ritma (Mozart, Vivaldi) pomaže mnogim ljudima da duže zadrže koncentraciju. Slušanje barokne glazbe za vrijeme učenja povećava sposobnost pamćenja. Jedna je studija otkrila da glazbeno obrazovanje poboljšava razumijevanje stranih jezika i matematike, te općenito akademsku plodnost, jer povećava kreativnost i društvene sposobnosti.
Očito je da glazba utječe na nas na mnogo različitih načina. Također nam ne smije promaknuti da se pretvorila u zajednički jezik modernog svijeta. Trenutno ljudi troše više novaca, vremena i energije na glazbu nego na knjige, filmove ili sport. Najpopularniji idoli našeg doba su pjevači ili glazbeni sastavi. Osim toga, stvorena je ovisnost mladih i ne tako mladih o koncertima, kompaktnim diskovima, glazbenoj opremi, televiziji i videu. Svakodnevna komunikacija i trgovina zasnivaju se prije svega na upotrebi glazbenih modela. Zbog toga, moramo obratiti sve više pažnje na ono što slušamo. 

KOMPONENTE GLAZBE

Ritam prodire u našu fizičku prirodu. Ritmički udarci bubnjeva ili ritam plesne glazbe utječu na kucanje srca proizvodeći emocionalan učinak. Moderna glazba, ekstremno ritmična, utječe na motorički sustav i otupljuje osjetilne živce.
Melodija utječe na našu emocionalnu prirodu. Melodije koje izražava narodna glazba reflektiraju radost, patnju i nadu ljudi određene zemlje. Za primjer možemo navesti staro Konfucijevo učenje: Glazba proizlazi iz ljudskog srca. Kada su dirnute emocije, one se izražavaju zvukovima, a kada zvukovi uzmu određenu formu, nastaje glazba. Na ovaj način glazba jedne miroljubive i napredne zemlje mirna je i vesela, a vlast uređena. Glazba nemirne zemlje otkriva nezadovoljstvo i bijes. Glazba zemlje u dekadenciji otkriva žaljenje za prošlošću, i nezadovoljstvo naroda. Glazba i vlast su izravno međusobno povezane. 
Harmonija se obraća našoj mentalnoj i emocionalnoj prirodi u njihovim najuzvišenijim izrazima. Jasan primjer glazbe utemeljene na harmoniji je klasična glazba, čiji utjecaj stvara najfinije osjećaje koji se povezuju s idejama jedinstva, bratstva i razumijevanja. Zbog toga je ovaj tip glazbe temeljan u obrazovanju.
U Državi Platon objašnjava da ima negativnih, štetnih tonaliteta i akorda, zato što karakter čine slabim, vode u mekušnost, opijenost i tromost, lijenost, ravnodušnost, hrane melankoliju, potištenost, strah, nesigurnost, sklonost inerciji i strah od neuspjeha. Nasuprot tome preporučuje one melodije koje daju snagu i vode mudrosti i skromnosti, uzdižu srce pripremajući ga za velike poduhvate, čineći ga da bude sigurno u sebe, sretno, aktivno i radosno. Nema sumnje da je Platon znao da glazba može biti izuzetno sredstvo transformacije, oplemenjivanja i usavršavanja ljudskog bića.
Pitagorejci su podučavali da čovjek mora naučiti otkrivati zakone univerzalne harmonije i uspostaviti je u svojem vlastitom biću. Ako gledamo ljudsko biće kao sklop tijela, emocija i mentala, simbolički govoreći, ono predstavlja delikatan instrument sačinjen od različitih žica koje moraju uvijek biti spremne aktivno sudjelovati u velikom koncertu života.     

David Diez Thale
Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 49

Prevela sa španjolskog: Sandra Marinac
Izvor: Esfinge, br. nepoznat.