Prihvati da si konačan.

Ali ne zaboravi:neizmjerno si ljubljen.

Svoju konačnost možeš prihvatiti jedino

ako se osjećaš neizmjerno ljubljenim.

Svoje tamne strane

prihvatit ćeš tek onda kad saznaš

da si sa svime što je u tebi

od Boga ljubljen.

Bog prihvaća čak i ono

što ti sam ne možeš prihvatiti.

Možda govoriš:

Da, to zvuči lijepo, ali ja to ne iskusujem.

Možda imaš osjećaj:

Ja ne mogu vjerovati

da sam bezuvjetno ljubljen.

Možda misliš:

Ja ipak ne mogu sebe ljubiti takva

kakav jesam.

Kako da me drugi čovjek prihvati takva

i kako da Bog s time bude zadovoljan?

Mogu dobro razumjeti tvoje dvojbe.

Nutarnji sudac u nama je nemilosrdan.

I on nas neprestano obezvrjeđuje.

Ipak pokušaj razlikovati

između nemilosrdnoga suca u sebi

i milosrdnoga Boga.

Pokušaj pustiti

da protiv ovoga nemilosrdnog suca u tebi

vrijedi Božje obećanje:

"Ti si moj ljubljeni sin,

moja ljubljena kći,

u tebi uživam."

Pusti da ove riječi prodru u tvoje dvojbe.

Kad-tad će te riječi onda postati

u tebi stvarnost.

I ti ćeš moći sebi priznati:

Da, ja sam neizmjerno ljubljen.

I sve će biti dobro.