Da bismo mogli biti jedni drugima bližnji, moramo preskočiti jarke koji nas često međusobno dijele. Sve dok između nas postoji neki jaz, ne možemo jedni drugima pogledati u oči i otvoreno se suočiti s pogrešnim predodžbama i mišljenjem.

Bližnje nazivamo "oni tamo, s druge strane", šalimo se na njihov račun, ismijavamo ih, obasipamo ih svojim predrasudama te izbjegavamo izravne susrete s njima.

Promatramo ih kao neprijatelje, zaboravljajući pri tome da oni ne žive nimalo drugačije od nas, da se nimalo drugačije ne brinu o svojoj djeci, da su baš kao i mi podložni raznim bolestima i smrti. Zaboravljamo da su to naša braća i sestre, pristupamo im kao predmetima koje možemo uništiti ako to želimo.

Samo ukoliko smognemo dovoljno hrabrosti da prijeđemo na drugu stranu ceste, da preskočimo jarak, kako bismo se približili takozvanim neprijateljima i pogledali jedni drugima u oči, spoznat ćemo da smo djeca istog Boga i članovi iste obitelji svih ljudi na ovome svijetu.

(Blagotvorna riječ za svaki dan)