Snažno lupanje, tik do mog srca. Mirisi isti, isti osjećaj, kao da nikad od doma nisam otišla.
Gdje god puhali vjetrovi, na koju god stranu pogledam, moja priča je neponovljiva, a slična mnogima.
Grobovi što me podsjećaju na nasljeđe koje nosim i prenosim dalje, kao i ono nigdje nezapisano, ali moje.
Stojim na brdu mojih predaka, gledajući na puteve kojima su pješačili, s magarcima i konjima, s juga.
Spuštam se u selo, tamo me čekaju, djeca i djeca djece mojih djedova.
Danas nije sprovod, danas je fešta.
bglavac
edin.kecanovic
