Ovaj put sam stvarno, najstvarnije mislila otići, napustiti u potpunosti virtualni svijet i išlo mi je dobro, išlo mi je super. U rijetkim slobodnim trenucima čitala bih knjige. Knjiški moljac. :) Da me samo vidite kad čitam. Ja njušim stranice. Imaju specifičan, meni predrag miris. Knjige su moj drugi svijet. Svijet mašte. Svijet spoznaja. Znanje… ma, svašta nešto. Obožavam knjige. Svaki trenutak proveden uz njih za mene je čisti užitak, jer, naravno, čitam što me zanima, a ne školsku lektiru (mada mi je i ona bila zanimljiva).
Računalo me gledalo iz ćoška, al' nisam se puno obazirala. Letimičan pogled, par čitanja, bez komentara, bez palčeva gore, bez uplitanja. Pogled na par minuta svako drugi dan, recimo… i povratak u realnost. Činilo se da neće propasti virtualni svijet ako odem i da su svi ok, zabavljaju se kao i prije. Nikom neću osobito faliti, pomislim, ali… rekla sam nedavno da je nešto sigurno ko amen. Još makar jedan članak moram napisati. Datum se približava… Zemljo, stoj di jesi… makar još neko vrijeme.
Ali, nezainteresirana kakva sam bila ovih dana, svi pokušaji pisanja teksta, pjesme, osvrta na knjigu, bilo čega… na zgužvanom papiru završili bi u nekom ćošku… i to ne bi bio problem da nisam saznala da se ćošak zove flanjka… :), da mi nije poželjeno svako dobro… :), da netko nije pitao jesam li propala u zemlju… :), da me Ely nije pozdravila, a Novi nazvao crnim sinom… :))))))) I, iz ničega, izronio još jedan članak… pa sam odlučila… apstinencija od interneta će pričekati još neko vrijeme. Ja još uvijek ovdje pripadam.
Poljubac i zagrljaj svima! :)