Spakirala sam suze

u kutiju zaborava i

bacila  ju duboko u more

među ribe i meduze.

 

Ne trčim više za zvijezdama,

sad one trče ispred mene

i obasjavaju mi put.

 

Posezala sam visoko gore

prema nebeskim prostranstvima,

 k mjesecu, zvijezdama,

a sve mi je bilo nadohvat ruke.

 

Tragala sam oko sebe,

svugdje istraživala,

a potrebno je bilo

samo malo dublje

virnuti u vlastitu dušu.

 

Bože! Zahvaljujem Ti

na milosti

što si me oslobodio

običnih ljudskih želja

i nedostižnih ciljeva.

 

Evo me živote!

Rasterećena svega

sa srcem punim radosti, veselja.

 

Živim život ovdje, danas, sad.

Ne znam i ne zanima me

što će biti sutra,

što je bilo jučer.

 

Važno je samo

da ne zaboravim nikad

da smo On i ja jedno,

i da On živi u meni

a ne izvan mene!