Svjesnost

Kada tvoja svijest postane jedan stabilan faktor u tvom životu, jedan integralni faktor u tebi, jedan iskristalisani faktor u tebi, i ti se mogneš osloniti na to...Upravo sada, ti se još ne možeš osloniti na to. Ti se, recimo, krećeš veoma svjesno, i neko te iznenada udari - tog istog trenutka tvoja svijest nestane: to nije postojano, ne možeš se na to osloniti. Neko ti kaže jednu običnu riječ: neko ti, recimo, kaže: "Idiote!" Tvoje svijesti u tom trenutku nestane, smrači ti se pred očima. Sama riječ "idiot" potjera ti krv u očima, tada bivaš spreman da ubiješ ili da pogineš. Čak i ljudi koji izgledaju veoma svjesno i budno, izgledaju tako samo zbog toga što žele da izbjegnu takvu situaciju. Njihova budnost nije stvarna. Ti možeš otići u Himalaje, možeš se zatvoriti u pećinu - niko te tamo neće moći nazvati idiotom. Ko će se usuditi da ode u himalajske pećine da bi te nazvao idiotom? Naravno, ti se tamo nećeš ljutiti. Tvoje stanje svijesti u himalajskim pećinama nije od neke veće vrijednosti jer ta svijest nema prilike za testiranje, ne postoji mogućnost da bude izazvana, da bude uništena. Zbog toga Kabir kaže: "Budi u svijetu. Nemoj se povoditi za svijetom, ali budi u svijetu, živi u ovom svijetu. Živi u svakodnevnoj prilici gdje možeš biti izazvan da se nesvjesno ponašaš i gdje ti drugi mogu pomoći da budeš svjesniji."

Ako to možeš shvatiti, svijet će biti jedno moćno sredstvo dato od Boga, da ti priušti više svijesti. Tvoj neprijatelj ti je prijatelj, kletva je blaženstvo, nesreća se može pretvoriti u sreću. To zavisi samo od toga da li znaš gdje je ključ svijesti. Tada sve možeš preokrenuti u zlato. Kada te neko izazove, to je prilika da zadržiš budnost. Kada tvoja supruga pogleda nekog drugog, i ti se osjetiš uvrijeđenim, to je trenutak da ostaneš budan. Kada se osjetiš tužan, potišten, depresivan, kada osjetiš da je sav svijet protiv tebe, to je pravi trenutak da budeš svjestan. Kada si okružen mrklom noći tada je trenutak da održiš svoje svijetlo upaljeno. Sve te situacije će se pokazati kao pomoć - u njima je smisao toga.

Sadh sangat pitam ... kaže Kabir: Voljenoga je teško naći u svijetu; on je svugdje oko nas - ali ti nisi dovoljno osjetljiv. Nisi dovoljno svijestan. On je svugdje - ali ti ga sada nećeš moći naći svugdje. Nađi čovjeka u koga se on slio - mačke i pse - i ma koliko da si ti neosjetljiv, dobićeš nešto od toga...moraš postati opijen. Da, postoje takvi ljudi u koje se Bog moćno sliva: Kabir, Hrist, Krišna - sadhi sangat pitam .

Uzmi odatle sve misli, ljubav i uputstva.

I budi u društvu takvih ljudi, počni da živiš dahom njihovog prisustva. Uhvati se čvrsto za njihovo pulsiranje, stopi se sa njihovim talasanjem. Nastoj da crpiš svoje misli, ljubav, sva uputstva od njih: neka to postane tvoje upravljanje. Ljubav prema Majstoru, prisustvo Majstora - neka budu tvoji sveti spisi. To je tvoja Biblija, živa knjiga; to je Kuran koji se još citira, iz kojeg se još pjeva - to nije mrtva stvar. Jer blaženi su oni koji mogu naći Majstora jer su tako pronašli i Boga: a našli su Boga na način na koji se čak prvo iskustvo božanskoga može dobiti. Kada se to samo jednom dogodi, ti to možeš uočiti svugdje i naći ćeš ga svugdje... ali se to prvo mora dogoditi negdje.

Neka taj skup sagori do pepela,

Tu gdje se Njegovo ime ne pominje...

Izbjegni to društvo gdje se Bog ne pominje. Pobjegni od takvih ljudi gdje Boga nije nikada bilo. Nemoj se družiti sa takvim ljudima jer ćeš od njih naučiti njihov način života, od njih ćeš dobiti takve misli i ideje, i malo po malo, počećeš da živiš njihovim duhom. Izbjegni takve ljude koji nisu prepuni ljubavi za Boga - koji ne pjevaju, ne sviraju, ne meditiraju, ne plešu, koji nisu ekstatični: izbjegni.

Čuo sam... Kada je Pompeja gorila i kada se čitav grad rušio, i kada su ljudi nosili sa sobom sve što su mogli ponijeti - zlato, nakit, srebro, vrijedne stvari... A svi su kukali i zapomagali jer nisu mogli ponijeti sve što su željeli - neko je izgubio dijete, neko opet ženu. To je bila jedna pomahnitala svjetina - čitav grad u plamenu - i svi su bjesomučno jurili kako bi izašli iz grada i spasili gole živote. To je bio pravi haos.

Samo je jedan čovjek - a bilo je tek tri sata ujutro - izlazio iz grada veoma sporo i smireno, upravo kao da se ništa ne događa. On je bio mistik. Imao je samo štap. Mnogi ljudi su ga sa čuđenjem gledali i govorili: "Izgledaš neuznemiren?" On im je odgovorio: "Zbog čega da budem uznemiren? Nemam ništa sem ovog štapa, a sada je upravo vrijeme za moju jutarnju šetnju. Čemu onda žurba? Ja nemam ništa da izgubim!"

To je taj način da nema ničega ovdje tako važnog za tebe - nemoj ničim biti opsjednut. Ti živiš u kući, ali kada dođe vrijeme da se iz kuće mora izaći, nastoj da se ne osvrćeš. Živi sa ljudima - ali ako ti žena umre, budi spreman da joj kažeš zbogom...tiho i sa ljubavlju, bez ikakvog žaljenja, bez negodovanja. Živi na taj način da ne budeš previše vezan ni za što.

www.duhovnaizgradnja.com