Piše: Pero Zlatar
BEOGRAD - Listajući dvije rijetke, požutjele knjige, objavljene u drugoj polovici 19. stoljeća u Zagrebu, saznat ćemo kako su se prije stotinu i više godina naši preci ophodili jedni prema drugima i što je nalagala društvena etiketa; kao i to kakav je bio jelovnik ondašnjih kućanica. Prvoj je naslov: “O pristojnom ponašanju” i s podnaslovom “Pravila učtivosti obrazovanog svieta (Naputci kako da nastupamo dolično i čedno u društvu i u općenju s višima)”. Bio je to prvi bonton na hrvatskome. U drugoj, starijoj po godini izlaska “Hrvatska kuharica ili pouka kako se gotove svakovrstna jela”, na 328 stranica nanizani su recepti o pripravljanju 649 vrsta juha, zakuski, pečenja, umaka, variva, salata, voća, tjestenina i tako redom.
Naklon za poštovanje
Ovo nam je prigoda da se vratimo u svijet naših praprabaka i šukundjedova. Krenimo s odijevanjem. Nepotpisani pisac podastire pravilo u stihu: “Toploti nogu, hladnoći glave, posveti sav mar, hoćeš li biti vazda zdrav i što više star!”
U sljedećem poglavlju će pripomenuti: “Odijevaj se razborito, tj. prema tvojemu stališu i imućstvenim okolnostima, dakle uredno, čisto i pristojno. Ne može se svatko otmjeno odijevati, ali svatko može biti čist i uredan. Osobito gledajmo da nam je rublje čisto; čisto rublje svjedoči često i o čistoći srca i nadomješta lako skupocjene haljine. Neuredno odjeven čovjek s prljavim rubljem pobuđuje neugodno čuvstvo i odvratnost, a škodi si i zdravlju”.
Evo naputka kako valja pozdravljati: “Pred otmjenim osobama sagni se nešto dublje nego pred znancima i neznatnijim osobama, ali ne preduboko ni robski; ne ostaj dugo u sagnutom položaju, već se nakon poklona prirodno uspravi. Što je otmjenija osoba, to veći mora biti razmak u kojem počinjemo da joj iskazujemo dužno poštovanje”.
Pola koraka iza otmjenih
“Pretpostavljene pozdravljamo smjerno, sebi ravne srdačno i prijazno, podčinjene veselo i dobrohotno”. A kako se ponašati za vrijeme šetnje? “Ako koračaš s otmjenom ličnošću, to ne stupaj s njom nikad istim korakom, već zaostavaj malo (otprilike pol koraka), no ipak tako da s njom možeš udobno razgovarati”. “Pratiš li otmjenu osobu, i k vama pristupi treća osoba koja bi htjela da razgovara s otmjenom osobom, tada ti odstupiš toliko natraške da njihov razgovor ne slušaš, osim ako te pozovu, no i u tom slučaju ne stavljaj se u isti red s njima, već malo sa strane, otraga...”
Pravilo o posjetu višoj osobi: “Ako sluga otvori vrata, pa te uvede, onda pokucaj sasvim lagano na vrata, pa ne dobiješ li odgovora, pričekaj neko vrijeme prije nego li ćeš po drugi puta pokucati, jer ili nema nikoga u sobi ili u taj čas neće baš da koga puste u sobu. Čuješ li da se u sobi, na kojoj si pokucao, govori, tad ne ostani posve do vratiju stajati, već se udalji nekoliko koračaja od vrata, da te ne smatraju prisluškivačem”. Posebno je naglašeno:“Nijedan dobro odgojen čovjek neće bez osobitoga razloga da sjedne uz koju gospođu na divan”.
Kako uzvratiti na pohvale otmjene osobe? “Uvjerava li te o svojoj blagonaklonosti, to izrazi svoje veselje o tome pristojnim načinom i obećaj da ćeš nastojati da se pokažeš dostojnim te dobrote i blagonaklonosti”.
Uputa što reći kod odlaska: “Ako se opraštaš od osobe otmjenije, upotrebljuj slične izraze: ‘Preporučam se najuljudnije - najpokornije’ ili: ‘Zahvaljujem za milostivo primiće’, zatim se nakloni pristojno i taj naklon ponovi još jednom kod vratiju. No nemoj nikako da već časak zatim uhvatiš kvaku ili da se opraštaš s izrazom: zbogom!”
Nema namigivanja
Važno je pravilo kako će osoba iz nižega staleža biti primijećena od osobe iz višega staleža: “Veliki je grijeh proti pristojnosti da višega od sebe, s kojim moraš da govoriš, te koji je možda upravo zaposlen, potežeš za haljine, da mu izdaleka namiguješ ili ga zoveš; kad si mu se približio, moraš čekati da on to zamijeti”.
U knjizi “O pristojnom ponašanju” stoji: “Ne dozvoljavaj nikad sebi prema višoj osobi ono što ova dozvoljava sebi prema tebi, na primjer, domahivati joj šeširom, rukom itd.”
Uputa u poglavlju “Neka pravila učtivosti u druženju sa ženskinjama” glasi: “Svaki muškarac neka prije svega bude viteška obrana krasnoga nježnoga spola. One zahtijevaju od muškaraca muževnu ozbiljnost i nekoristoljubivu susretljivost, jer koga ne mogu štovati, toga ne mogu ni ljubiti”. I napokon: kako plesati? “Ne stišćimo ruke, ne obujmimo odviše družicu plesa niti ju naglo vrtimo; uopće čuvajmo se svake slične nedoličnosti”.
Naklon za poštovanje
Ovo nam je prigoda da se vratimo u svijet naših praprabaka i šukundjedova. Krenimo s odijevanjem. Nepotpisani pisac podastire pravilo u stihu: “Toploti nogu, hladnoći glave, posveti sav mar, hoćeš li biti vazda zdrav i što više star!”
U sljedećem poglavlju će pripomenuti: “Odijevaj se razborito, tj. prema tvojemu stališu i imućstvenim okolnostima, dakle uredno, čisto i pristojno. Ne može se svatko otmjeno odijevati, ali svatko može biti čist i uredan. Osobito gledajmo da nam je rublje čisto; čisto rublje svjedoči često i o čistoći srca i nadomješta lako skupocjene haljine. Neuredno odjeven čovjek s prljavim rubljem pobuđuje neugodno čuvstvo i odvratnost, a škodi si i zdravlju”.
Evo naputka kako valja pozdravljati: “Pred otmjenim osobama sagni se nešto dublje nego pred znancima i neznatnijim osobama, ali ne preduboko ni robski; ne ostaj dugo u sagnutom položaju, već se nakon poklona prirodno uspravi. Što je otmjenija osoba, to veći mora biti razmak u kojem počinjemo da joj iskazujemo dužno poštovanje”.
Pola koraka iza otmjenih
“Pretpostavljene pozdravljamo smjerno, sebi ravne srdačno i prijazno, podčinjene veselo i dobrohotno”. A kako se ponašati za vrijeme šetnje? “Ako koračaš s otmjenom ličnošću, to ne stupaj s njom nikad istim korakom, već zaostavaj malo (otprilike pol koraka), no ipak tako da s njom možeš udobno razgovarati”. “Pratiš li otmjenu osobu, i k vama pristupi treća osoba koja bi htjela da razgovara s otmjenom osobom, tada ti odstupiš toliko natraške da njihov razgovor ne slušaš, osim ako te pozovu, no i u tom slučaju ne stavljaj se u isti red s njima, već malo sa strane, otraga...”
Pravilo o posjetu višoj osobi: “Ako sluga otvori vrata, pa te uvede, onda pokucaj sasvim lagano na vrata, pa ne dobiješ li odgovora, pričekaj neko vrijeme prije nego li ćeš po drugi puta pokucati, jer ili nema nikoga u sobi ili u taj čas neće baš da koga puste u sobu. Čuješ li da se u sobi, na kojoj si pokucao, govori, tad ne ostani posve do vratiju stajati, već se udalji nekoliko koračaja od vrata, da te ne smatraju prisluškivačem”. Posebno je naglašeno:“Nijedan dobro odgojen čovjek neće bez osobitoga razloga da sjedne uz koju gospođu na divan”.
Kako uzvratiti na pohvale otmjene osobe? “Uvjerava li te o svojoj blagonaklonosti, to izrazi svoje veselje o tome pristojnim načinom i obećaj da ćeš nastojati da se pokažeš dostojnim te dobrote i blagonaklonosti”.
Uputa što reći kod odlaska: “Ako se opraštaš od osobe otmjenije, upotrebljuj slične izraze: ‘Preporučam se najuljudnije - najpokornije’ ili: ‘Zahvaljujem za milostivo primiće’, zatim se nakloni pristojno i taj naklon ponovi još jednom kod vratiju. No nemoj nikako da već časak zatim uhvatiš kvaku ili da se opraštaš s izrazom: zbogom!”
Nema namigivanja
Važno je pravilo kako će osoba iz nižega staleža biti primijećena od osobe iz višega staleža: “Veliki je grijeh proti pristojnosti da višega od sebe, s kojim moraš da govoriš, te koji je možda upravo zaposlen, potežeš za haljine, da mu izdaleka namiguješ ili ga zoveš; kad si mu se približio, moraš čekati da on to zamijeti”.
U knjizi “O pristojnom ponašanju” stoji: “Ne dozvoljavaj nikad sebi prema višoj osobi ono što ova dozvoljava sebi prema tebi, na primjer, domahivati joj šeširom, rukom itd.”
Uputa u poglavlju “Neka pravila učtivosti u druženju sa ženskinjama” glasi: “Svaki muškarac neka prije svega bude viteška obrana krasnoga nježnoga spola. One zahtijevaju od muškaraca muževnu ozbiljnost i nekoristoljubivu susretljivost, jer koga ne mogu štovati, toga ne mogu ni ljubiti”. I napokon: kako plesati? “Ne stišćimo ruke, ne obujmimo odviše družicu plesa niti ju naglo vrtimo; uopće čuvajmo se svake slične nedoličnosti”.
Zašto Hrvat može više piti zimi nego ljeti“Za udaju nije zrela, koja nezna pravit jela; nemož’ biti domu duša, neuputna ta reduša”, glasi stih koji u knjizi “Hrvatska kuharica ili pouka kako se gotove svakovrstna jela” pokazuje kako je kuhanje najvažnija stvar za svaku ženu. “Hrvatska kuharica ima biti svaki dan umivena, počešljana i čista na tielu i odielu, pa ako ista do sebe drži te ima toliko ponosa, ona će i čisto hrvatski govoriti i rabiti samo naše izraze, za svaki svoj rad neće nikad više reći: sada ću abrtaibati, dunstati, kvirlati, šprudlati”, uči nas knjiga iz druge polovice 19. stoljeća. Tu je mnogo recepata, od onih za juhe preko variva do palačinki. U poglavlju “Postni zakusci - Assietten” nalazimo recept za “jaja kao volovske oči”. U to vrijeme saznaju da u nekim zemljama služe i konjsko meso. “Hrvatska kuharica” to taktično bilježi: “U Beču u mesnicah pozaklani i sprodani konji bješe ili slijepi, hodi, nedušljivi i vrtoglavi ili slomljenih nogu, ili pak za namen nesposobni. Meso ovo još nikomu nije naškodilo”. Za kraj o uživanju alkohola: “Vino i rakija, istina, razdražuju živce, ali prave snage čovjeku ne daju, jer u njih neima tonjika tj. tvorina; a tim više vrućinu u čovjeku prave. Zato stanovnici ledenih strana svieta piju mnogo više rakije, nego što je Hrvat može podnieti; pak i kod nas može čovjek više zimi piti nego ljeti, gdje no se čovjeku, kao što u vrućih zemljah od mnogoga pića lasno moždjano užižu, te gubi pamet, a napokon i zaglavljuje. Inače ljute no zdrave pijanice debljaju, jer im se mnogo piće u salo pretvara”. U slast i živjeli! |
bglavac
edin.kecanovic
