Nije potrebno imati neki veliki analitički duh da se pronikne u svijet tjeskobe jednog virtualnog prostora, da se u rijetkim svježim a sporadičnim mislima i emocijama osjeti dominacija memljivog,  pljesnivog mirisa ljudskih misli i strasti. Po zidovima raščerečena dnevna politika, po prašnjavom podu razbacane ideologije, pokupljene sa smetlišta prošlosti i izvješene kojekakve religiozne dogme, smislene jedino u negaciji tuđeg.

Na policama banalni predmeti svakodnevnice, posebno njegovani i gotovo fetišizirani, dok iznad njih, transparentno, kao u miljeu rigidnog komunizma, razastrte stoje raznorazne dobrodošlice, čestitke i kurtoazne fraze. U uglovima, kao dekoracija slobode misli, uredno poslagane misterije orgazma, klitorisa i falusa.  Kužni prostor, kontaminiran malogradjanštinom i provincijalizmom, našao je tako svoj apsolut u simulaciji stvarnog, racionalnog življenja.

Postavlja se logično pitanje -  zasto je čovjeku uopće potreban ovaj surogat života, još jedna sofisticirana dresura za bivstvovanje u u još jednom sustavu ništavnosti? Samoća? Otuđenost? Neshvaćenost? Altruizam? Nostalgija? Možda je odgovor ipak u instant slobodi, njenoj vješto reprudiciranoj elektronskoj  varijanti.  Ona malom egu daje beskrajne mogućnosti kamuflaže, mogućnost da bude onakav kakav želi a ne onakav kakav jeste, što mu stvarni život  ipak  teško može ponuditi. Trivijalni i jadni mit o sebi samom zgrčeni ego može transformirati u jedno daleko osebujnije i moćnije predanje, iz čije će se čahure roditi i prepoznati jedan novi, obavezno originalan Ja.  

Medjutim, mali zabludjeli ego ubrzo shvaća da se vosak na njegovim krilima, poput Ikarovih, brzo otapa pod svjetlošću pravila i principa i da je ušao u zračni koridor fiktivne slobode. Uslovljen ustrojstvom jednog sistema on se brzo oslobađa iluzija o nekom apsolutnom pravu i pozvanju ličnosti, pa kompromisno prihvata da bar baulja forumskim tlom kada već ne može letjeti njegovim zračnim prostorom. Naučen na posluh i ograničenja u empirijskom svijetu on relativo lako prevladava dualizam svoje individualne slobode i diktata forumskog zajedništva. Udobno zavaljen u toplini mase on utanja u naviku svakodnevnog žderanja forumskih konzumenata, dok ne postane poluslijep i počne umilnije gledati sebe na grupnom portretu.

U velikom intelektualnom i duhovnom solhozu on se potpuno predaje nužnosti življenja ove čudne elektronske  ljudske  simbioze, prihvata  banalnu konverzaciju s ustaljenom terminologijom i frazeologijom, dok u svakoj novoj, forumski netipičnoj pojavi,  poluslijep, vidi izvjesnu anomaliju, čak duhovnu i intelektualnu nastranost koja teži svojim fikcijama poremetiti realan i razuman proces virtualnog življenja.

Mali ego ne samo da više ne osjeća potrebu da uđe na korozirana vrata transcendentne iskrenosti i prevlada sve one lažne nužnosti zbog kojih je i pobjegao iz empirijskog, stvarnog svijeta, već i sam počinje aktivno sudjelovati u izgradnji sustava kombinacija za potiranje i uništenje svega individuano vrijednog, na sankcionisanju svih izleta u slobodu misli. On ne trpi različitost, jer je svjestan da njegova forumska egzistencija ovisi o takvoj fikciji kakva je tekovina forumskog jedinstva i harmonije.

Vremenom, utopljen masom mali ego poželi biti dio forumske elite, sudjelovati u moderatorskoj aparaturi vlasti, kako bi  uz administratorsku logističku podršku mogao nesmetano provoditi eutanaziju nepodobnih misli i drugačijih oblika duhovnosti. Kreativnost, idejna i tematska šarenolikost i bogastvo zamjenjuju se refleksijama slučajne i promjenjive volje privilegovanih. Bolećiva patetika simbolizira bliskost, prenemaganja lažnu originalnost, duhovna žmirkanja potenciju forumske vrijednosti, dok bestijalno ruganje intelektualnim pojavama  simbol je lolajnosti zabokrečinastom, idiličnom miru.

Posebno mjesto pripada duhovnoj prostituciji. Prisutna svuda i svagdje ona je jednostavno gonjena potrebom da se uvijek treba obavezno nešto reći (a to nešto po pravilu je bezvrednije od svakog ništa),  stvara enormno veliki broj postova i proporcionalno tome biva nagrađena kojekakvim tragikomičnim forumskim orden-epitetima, ponosno okačenim ispod nick-a.  Sveprisutnost duhovne prostitucije i sluzavi tragovi koje iza sebe ostavlja nisu pseudointelektualne i duhovnomizerne crne rupe prostora, već, naprotiv, to su znakovi i trase forumskog puta, njegova prepoznatljivost i određenje.

Sve to skupa naliči na jedan patološko bolesni hor upitne homogenosti  koji prividno harmonično  poje pod dirigentskom palicom apsolutizma, a čiji je prevashodni cilj ućutkati i zatrti svaku solističku dionicu. Note su napisane tako da  akordi i melodičnost uvijek naliče jednoj te istoj kompoziciji, koja i nije ništa drugo do milozvučno sviranje kurcu.

 

Jovica Letić