Gregorijanski koral

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.

Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:

Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje, gdje su te hvalili oci naši.

Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće, i opačine naše kao vjetar odnesoše nas, sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke opačina naših.

Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje, od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne jaram ropstva našega.

Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje; zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj, Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.