Evo nas, stari moj, opet,nakon dugog puta, blizu kuće..Ja i ti, opet savršeno sami..Ma, ponekad se najbolje osjećam sam sa sobom, jer sebi ne moram objašnjavati zašto, kako i zbog čega činim ono što činim..Ah,toliko proživljenih eona koračao sam, da pronađem čudotvorni lijek za dušu,koji tako treba ljudima ovdje..A ljudi su tako krhki i lomni..tako nesavršeno sazdani izvana, a u biti, tako snažni iznutra..Zato sam poslan ovdje..Da im ulijem kap, samo kap čiste ljubavi,koja bi im bila dovoljna za preživjeti..Ali..nema, nema više čiste ljubavi..Sve sam pretražio,i već pomislio da je gotovo..  ..Kad je pronađoh u čudesnom cvijetu,u ruži,koja je jedina čuvala tu tajnu..I krenuh da je zaštitim od grabežljivih ruku,da je sačuvam za svemir, koji će novom ljubavlju disati..I vidjeh oko nje,nekog tamo,obučenog u krinku čarobnjaka, kako već poseže za nožem, da posiječe ružu..Ne radi ljubavi za ljubav, nego radi konačnog uništenja te ljubavi zauvijek..Ah..proključala je čarobnjačka krv u meni,i otjerah ga žestokim plamenom čarolije moje..No on se pokušao sa mnom boriti..Ah..bilo je to smiješno..Ja, stari,iskušani mag, i on..tek sa pokušajem da to bude..Mogao sam ga zbrisati sa lica zemlje, no, ja ne povređujem slabije od sebe..Znam, da i njemu nedostaje taj lijek kojeg sam tražio, a nije svjestan..I zato sam ga pustio..I oko ruže stvorio zlatni krug posut prahom dobivenim iz srca Onoga koji me ovdje poslao.. Tek da nitko više prići ne može,tko istinsku ljubav ne želi..

Imam snage,toliko, da svemir mogu sabiti u jedan plamen, a opet..Nitko to ne zna..Jer skriven i malen,u očima svijeta hodam..Tako treba biti..Sa malenima malen, jer od velikih bježe..Kako drugačije objasniti put do izliječenog srca i duše?