Kad bi išli u analizu, plus i minus imaju oba koncepta. Bolje rečeno, prednosti i zamke.
Ukratko o tome iz mog ugla.
Prednost monogamnog je da može ostvariti dublji i viši nivo intimnosti. No tu gdje je prednost, tu je i zamka.
Kao što ispod najljepšeg cvijeta može biti zmija otrovnica.
Dubina naime donosi opasnost od utapljanja, a svaki ronioc tu i tamo treba udahnuti zraka.
Pa tako češće dolazi do međusobnog gušenja i podvjesne vezanosti (pa onda i agresije) koja je otklon od istinske ljubavi.
Monogamci definitivno naginju posesivnosti. Znaju onako stisnut ko rakovi i nema mrdanja. Ni njih ni partnera. Sami sebi su dovoljni i neotvoreni za vanjske izazove.
Tu nema nekog rasta.
Ima tobožnje sigurnosti. A svaka sigurnost, mislim pritom na ljudske i prolazne vrijednosti, kao i težnja za istom ovdje na Zemlji je - korak nazad.
A ljudi ko ljudi, opsjednuti sigurnošću. Potpuno nesvjesni igre u kojoj se nalazimo.
Bog u Vama i oko Vas je jedini čamac za spasavanje koji će ikad Vašoj besmrtnoj duši trebat.
Prednost PG je da definitivno nema dosade, tupih pogleda, statusa quo i šta ti ja znam.
I onog tužnog i rutinskog preživljavanja jedno drugog. Kada plivaš raznim morima, rijekama i jezerima svašta doživiš.
Zamka se naravno krije u tome da se u tom plivanju, odnosno davanju i primanju na više strana, siroti mogu pogubit. Jednostavno izgube kompas i ne znaju više gdje točno plivaju. Pa recimo postanu prepovršni, neodgovorni i sl.
Ili im jako počne varirat intenzitet emocija prema partnerima. A ako si rasni i plemeniti PG otvorenog srca onda bi trebao voliti iz sve snage sve svoje voljene. I podjednako ako je moguće, da se nitko ne osjeća uskraćen :-) Znači postići otprilike intenzitet MG-ca istovremeno raspoređen na više strana.
To je bilo ukratko o tim profilima.
Kombinacije u kojima se nalazimo i spajamo ovdje na Gei su sve moguće. MGxPG, MG2 il PG2
Svaka naša inkarnacija povlači neke druge lekcije i tu nema pravila. A lekcija jest bit i svrha i za nju su nam sva sredstva i varijante na raspolaganju.
Najčešće, najdinamičnije te logično i najbolnije situacije i lekcije su kad se spoje MG i PG, dakako.
No one u principu i jednom i drugom donose najveći rast.
Najdirljivije je kad PG-ac toliko zavoli MG-ca da mu zaista nije potreban netko extra. I ima pritom slobodan izbor, ali bira jednog. Vjernost, bi se reklo.
No „vjernost“ mi je uvijek nekako bila nespretan termin jer po meni, vjerni su naši dragi psi, ne i ljudi.
Ja pojam vjernost nekako energetski doživljavam kao potiskivanje. Ono, bi ja malo i sa strane, al sam s tobom, vjeran sam ti, jel.
Ako je vjernost PG-ca u pitanju (a koji nije evoluirao do „dirljivog“ scenarija), definitivno je u pitanju potiskivanje, kukavičluk, konformizam i tome slično.
Kod MG-ca je „vjernost“ jednoj osobi ovako i onako njegov integralni dio i opredijeljenje. Njemu dok nekog voli netko drugi nije previše potreban.
OK, oko tog pojma „vjernost“ se možemo sporiti :-)
Druga dirljiva varijanta je naravno kontra, kad MG na toliko ispravan način zavoli PG da je sretan što ovaj voli i druge osim njega i što ga to čini sretnim i ispunjenim.
To sve skupa su već veliki iskoraci ka toliko opjevanoj bezuvjetnoj ljubavi.
Eh, kad li ćemo konačno shvatiti da je ljubav prema ljudima samo sredstvo prikupljanja ljubavi prema Božanskom.
Dakle da zaključim. Oba dva koncepta su apsolutno korektna.
S jednim postižemo potrebni INTENZITET, a s drugim DISPERZIJU.
I jedan i drugi su svrhoviti i potrebiti na našem putu. Ovo je ovako i onako svijet dualnosti.
A vjerujte mi da se „gore“ (u svjetlosnoj sekciji) ovak i onak svi volimo.
Kolektivni grupnjak u kojem ne znaš tko koga...
..Više ljubi!