Krivnja i strah ne mogu istodobno opstojati s ljubavlju. Ako se čvrsto držimo negativnih osjećaja, ostaje nam zatvoren put da osjetimo mir.
Psihološka je činjenica da, ako se držimo čvrsto krivnje, rješenje se problema sastoji ili u samoagresiji (često nastupaju simptomi depresije ili tjelesne bolesti) ili u tome da krivnju projiciramo u nekoga drugoga.
Ego pokušava da od nas sakrije da, ako preuzmemo odgovornost za naše pogreške, one ne moraju dalje povlačiti za sobom krivnju i kažnjavanje, nego da se ispravljanjem pogrešaka prije možemo od njih osloboditi. Ako npr. imamo osjećaj da smo nekoga povrijedili, možemo svoju pogrešku opet ispraviti ako se odmah ispričamo. Ako se međutim držimo krivnje, drži nas ego čvrsto u "zamci prošlosti" time što sebi samima i drugima podmećemo crnog Petra.
Igra "Tko je kriv, a tko je nevin"
Igra "Tko je kriv, a tko je nevin" događa se u najvećem broju brakova, ali i u drugim odnosima. Jedna osoba dobacuje svom životnom suputniku, partneru, kolegi ili prijatelju "vruće krompire". Drugi ima mogućnost ili da ih uhvati i zadrži ili da ih baci natrag. Najčešće on ih dobacuje natrag i to su već pravila igre "tko je kriv, a tko je nevin". Jedina mogućnost da oboje dobije jest prestati s igrom. Tek kada "vrući krompir" krivnje više ne zadržavamo i voljni smo da ih odbacimo, ima ponovno mjesta za ljubav.
Posljedica krivnje
Djelovanje krivnje je tako kao da se uzelo previše tableta za spavanje ili protiv bolova, previše popilo alkohola ili suviše ležalo na suncu. Čovjek se osjeća tako kao da se mozak i moje tijelo ne mogu više micati, kao da je zatvoren u oklop ili u zatvoreničku ćeliju, bez nade da će izaći.
Biti zapleteni u osjećaje krivnje i držati se njih
- daje nam stalan osjećaj da smo napadnuti;
- opravdava naše osjećaje mržnje prema samima sebi i
prema drugima;
- razara naše samouvažavanje i našu samosvijest;
- daje nam osjećaj depresije, praznine i pustoši,
- razara naš osjećaj za mir;
- daje nam osjećaj da nismo voljeni.
Bez pretjerivanja može se reći da je krivnja poput samospravljenog otrova koji stalno sami sebi dajemo. Ona je učinkovit instrument koji posjeduje naš ego kako bi nas uvjerio da smo beznadno upleteni u prošlost i da sadašnjost ne nudi nikakve šanse da se iz toga oslobodimo.
Postoji samo jedno poznato protusredstvo za krivnju; potpuno opraštanje.
Mi započinjemo kod sebe samih i dajemo je svakome dalje koji dijeli s nama ovaj svijet.