život je sada. i svaka sekunda, svaki udah, otvara novu potvrdu tog života u ovom sada....
zašto ne prihvatiti mogućnost preuzimanje odgovornosti za sebe....
zašto ne ispuniti trenutke kreativnom snagom koja izvire iz svakog ljudskog bića....
ako se osjećaš pozvanim da pomažeš, da činiš dobro ljudima, onda im pomaži, budi im dobar.... ali za činiti dobro nije potrebna ordinacija, centar, komuna, institut, praonica novca.... ako želiš biti dobar za druge i svjetlo i iscjeljenje i blagoslov.... ako ti je dano da to budeš, a najvjerojatnije je!! tada možeš davati to dobro i svijetlo i iscjeljenje bilo gdje.... i prodavajući autobusne karte na šalteru.
uvijek možeš dati prostora svojim talentima.... ako znaš strpljivo saslušati, saslušaj strpljivo.... ako znaš nasmijati ljude, nasmijavaj.... ako osjećaš neku ljekovitost u sebi, pusti neka se očituje.... ako ne osjećaš ljekovitost u sebi, pokušaj osjetiti ljekovitost samoga Života....
ako nisi u stanju osjetiti ljekovitost života, opet dobro!! nikakav za tebe uistinu bitan tok i smisao neće i ne može se narušiti, što god mi povremeno osjećali i mislili....
to što grčevito želiš riješiti, otpustiti, zaboraviti, odblokirati, iscijeliti, što god to bilo i koji god glagol i koju god metodu pokušaš primijeniti, to što je tvoje još uvijek i nadalje ostaje ono nešto tvoje i ne daj to nikuda od sebe. ponesi to i nosi, inače će ono ponijeti tebe....
nosi to kao neizbrisive retke tvoje izuzetne i jedinstvene životne priče, kao neizostavne dijelove tvog jednog jedinog i neponovljivog životnog filma....
naravno da tvoje buduće životne sekvence mogu biti prekrasne i neopisivo sretne, ali ne možeš znati da li bi one ikada došle upravo te i takve i da li bi se svjesnost o ljepoti i dragocjenosti rodila u tebi da nije bilo i onih koje uzalud pokušavaš izbrisati....
kad svjesno prigrliš svoju biografiju, sa svime, bez nagona za brisanjem i korekturama.... ne izuzimajući ni ono čime se baš ne ponosiš ni ono zbog čega te još uvijek sram.... kad prigrliš sve proživljene osjećaje, sva jebena iskustva i greške, jer nema loših, samo ljudskih.... jer sve se savršeno uklapa u mozaik.... tada.... tada se događa iscjeljenje. i ne samo tada već neprestano i neovisno o svemu tome.... jer....
iscjeljenje je životni proces....
sve što ima da se iscijeli u tebi i oko tebe, iscjeljuje se prilikom življenja života.... baš kao što se sve to tim istim životnim življenjem i producira....
življenje života polako ali sigurno donosi odgovore na sva ključna pitanja.
život ne priznaje nikakve blokade, a sama činjenica da dišeš je dokaz da blokada nema i da je spojenost s Izvorom neprekinuta.... čak se ni prestankom tjelesnog disanja ne prekida.... ni bolešću, ni suzama, ni tugama....
sve ide dalje, sve teče, sve se nastavlja.... tako to život radi....
a nekakve pretpostavke, nagađanja, o prošlim inkarnacijama.... tko ima koristi od toga?
mislim, stvarno.... da može biti zabavno, može, zabavno je. a što se odgovornosti tiče, karme i zadatka, odgovornost za ovaj jedan sadašnji život ovdje već nam je sasvim dovoljna. zar ne....
kamo vodi pokušaj zauzimanja za neke prošle....?
ako možeš vidjeti ljepotu prirode, veličanstvenost stvaranja, jedinstvenosti svakog bića, neizmjernost Božanske Ljubavi, prisutnost Jednote.... kako je onda moguće da toliko možeš maltretirati sebe i druge sa okrutnim konceptima, tehnikama, metodama.... iako svaki put iznova otvaraju stare rane i stvaraju nove rane, opet i opet.... i traga se za još neotkrivenim ranama i nameću se novi tereti iz dana u dan i kruže oko sebe i ni za glavu ni za rep....
a tako jednostavno je slaviti svetost samoga života.... ili nije....?
bglavac
edin.kecanovic
