To je život...
zgusnut u riječi, glazbu, oblike, lica...
Bez obrazloženja i namjere...
Jer život sam po sebi
ne razmišlja...
Dok te osjećam,
znam tko si uistinu, tko sam ja...
ogledalo ljubavi...
Rastem i padam
iz fascinacije u ekstazu...
Život sam od sebe
ne boli...
i ne izmišlja bogove
da ublaži patnju ljudskog uma
koji postavlja uzaludna pitanja u krug...
Svjetovi
u kojima sam znala lebdjeti...
snovima, mislima
propadati kroz njih,
sapleli su se u jednoj jedinoj stvarnosti...
Ja sam čežnja
i ispunjenje o kojem sam sanjala...
Ja sam bol koju nisam htjela
i sreća za kojom sam tragala....
I to što jesam
s beskrajnom nježnošću obuhvaća ljepotu i grubost,
grli tugu
i ljubi bez očekivanja...
Volim ovu igru...
ovaj život što me daruje
bez očekivanja i namjera.
Ovdje sam...
gdje me budiš nadahnućem
kao u snu
od obožavanja...
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
596
OD 14.01.2018.PUTA