Dragi moj sveti Niko..Kao što vidiš, ovo jutro sam odlučila malo meditirat..Sva ta silna strka oko cipela i cipelica, sve te jurnjave oko poklona, i ono vječno: ako si bio dobar, dobit ćeš nešto u čizmicu ili cipelu, ako nisi, slijedi šiba po guzici ili krampus na vrata.. Zašto ja ne smijem biti malo zločesta, a ipak nešto dobijem? Kažu da ne ide to nikako tako..Od malena me uče kako da trgujem, prvo sa svecima, jer su prilagođeni dječici, a onda, kad narastem, velikim Tatom Božom.. Znaš šta, sveti Niko? Ja sinoć provirila na jednu stranicu Magicusa ( iako mala, ja sam ti genijalac za internet, pa se time bavim kad nema tate i mame, oni misle da samo nunam lutke i jedem čokolino), a ono na toj stranici, svašta nešto bezobrazno..A pošto su mi rekli da moram očistiti čizmice, teška srca se ja bacila na posao..Ma znam, ja tako mala, pa već gledam bezobrazne stvari..Na, današnja djeca nisu kao ona prije, a ni ja nisam časni izuzetak..
Ja jednostavno, volim sve znati..Pa kasnije, kad narastem, sve lijepo primjeniti.. I tako, ja ti stavim čizmice na prozor, kad ujutro, kuca netko na vrata.. Tata i mama su spavali, otvorim ja vrata, a ono...KRAMPUS...U crnom odijelu, bez lanaca, nasmijan, bijelih sjajnih lijepih zubi..Pa pomislim, simpatičan je on, nije me ni uplašio ni vikao na mene..Samo se šeretski nasmijao i rekao: " malecka,čuo sveti Niko da si malo bila zločesta, pa poslao mene, da ti kažem da ćeš dobiti šibom, ane tu neke poklone.. A ja njemu: Daj, brate, to dijete je ipak samo dijete, što ću joj ja?" I tako, ukrao Krampi (tako ga ja nazvala od milja) iz Nikoline torbe čokoladu, i krišom ni donio.. Da e bude zabune..Nije on nagradio moj neposluh, nego moju iskrenost.. I kako da se sad odlučim tko je loš a tko dobar? Zato..Ovo jutro meditiram..Pun mi kufer čizama i cipela...