5. dio
Biti žena naravno ne podrazumijeva samo po sebi kokodakanja, kavice radi kavica, šoping (kao nacionalni hobi), pedikure i solarije te sve ostale plitkanterije i fikuserije.
To je neka današnja degenerativna i silom furana verzija onog što se smatra da bi trebala biti žena.
Muško i žensko se može bit na nižoj i višoj oktavi. Proklamiram višu dakako.
Žena zapravo djeluje energetski o čemu sam već pisao. Muški princip je više okrenut na aktivno, vanjsko i oku vidljivo djelovanje (u tom smislu i ima simbolike u pimpeku koji mu strši), a ženski na unutarnje koje je zapravo puno moćnije i prodornije (makar se ne može detektirat golim očima).
Znate šta je zanimljivo?
Za većinu onih žena koje se beskompromisno bore za ženska prava, pitanje je zapravo zašto se bore.
Po meni, ako se malo dublje zagrebe, ono protiv čega se oni bore je baš žena i biti žena.
Biti nježan, biti onaj tko unutarnjom mekoćom može prihvatiti i svojom finom strukturom amortizirati sva poniženja i nepravde.
Djelovati kroz istinsko suosjećanje kao melem na ranu ovog ludila.
Naravno da nepravde želimo mijenjati. Stvari bi bile do kraja izopačene da je drukčije.
Ali prvo kroz prihvaćanje stvari takvima kakvim jesu, kao nešto što ima višu i doista puno plemenitiju svrhu. Ništa na ovoj planeti nije na prvu loptu.
Nikad se ne bi smjeli borit protiv nečeg „neispravnog“ imajući istovremeno u sebi duboko ogorčenje na to isto. Efekt će biti puno lošiji jer energija kojom onda djelujemo nije iz srca (koje osjeća da je svrha svih nepravdi samo učenje) nego agresivno djelovanje na agresiju.
Nekad nam to i prođe pa smo zadivljeni svojom borbom, ali nam se nepravini pristup vrati u nekoj drugoj varijanti, a bez da pojma imamo da je to bio uzrok.
Postavlja mi se slijedeće pitanje.
Da li je ključ borbe za ravnopravnost spolova u tome da sve izjednačimo pa dobijemo androgino društvo ili bi naglasak trebao biti na međusobnom uvažavanju i poštovanju specifičnih razlika?
Za mene je istinska ravnopravnost - pravo svakome da bude ono što jest.
:-) Izrazite feministice koje recimo ja osobno poznajem su sve samo ne žene u pravom smislu.
To je čisti muški princip samo u ženskoj koži.
I te žene imaju nerašćišćenu spolnu situaciju unutar sebe pa s lakoćom ratuju muškim sredstvima i muškim energijama, a za ženska prava.
Bez uvrede al..
One kao da bi podsvjesno najsretnije bile da im izraste nešto sprijeda.
A obzirom da na svjesnoj razini to preziru, vjerojatno bi to odmah ritualno odsjekle.
I još se usput izbičevale za pokoru.
E jebi ga..
Još malo o poslovnim, privremeno uspješnim ženama.
Uglavnom se odnosi na svjetovne korporacijske, poduzetničke sheme, ne o ženama koje vode npr. duhovne centre ili portale. Makar, ima i tu dakako ima onih koji imaju problem s neprihvaćanjem ženskog dijelom sebe.
To je taj neki princip da moram biti bitch da bi bila prihvaćena i priznata od okoline.
Dokazivanje muškarcima da se može biti veći frajer od njih.
Vidite me kako sam jaka, a žena sam.
Ma jesi li sigurna da si žena?
I ja mogu biti na krovu svijeta, imati moć..
Ma naravno da možeš. Ako si spremna platiti cijenu tog iskustva, samo daj.
Izvitoperi se do besvijesti.
Uvijek ćeš dobit pregršt lažnih osmjeha, tapšanja po ramenu, „ljubim ruke“, odobravanja, komplimenata, uspjeha. Koliko god ti ego traži.
Mighty woman u intervjuima i na coverima magazina.
No obično vremenom taj lažni sjaj prođe pa ti počne izlazit sve ono što si godinama efektno suzbijala i kompenzirala. Recimo prisilnim kuliranjima, alkoholom, tabletama, skupim krpicama i parfemima, finim manirama, društvenom prihvaćenošću. Dosta njih zabrije na kompulzivnu urednost pa uređuju i bigecaju svoj dom da se sve blista. Neka stvari barem budu lijepe na van. Sve samo da pobjegnem od suočavanja sa samom sobom.
Ma ljudi siroti oduvijek vape da budu prihvaćeni i pritom često ne biraju sredstva. Samogaženje i samoništenje? Ma nije u pitanju. Sve samo mi daj da se osjetim dijelom plemena. Onim uspješnijim po mogućnosti.
E kad uzlazna faza uspjeha prođe, onda ti se možda desi da ostaneš sama i skršena.
Uglavnom zato jer nisi otpočetka slušala pravu sebe, svoju prirodu i svoje srčeko.
Nisi znala ponosno prihvatit istinske emocije u sebi. Davati i potom primati pravu ljubav kojoj je jedini cilj sreća i rast drugih i sebe.
Vjerojatno si se i premalo okruživala onima koje nisu opterećivali vanjski parametri i lažne raskoši.
Uh, uspjeh zna imat gadnu cijenu.
Ne znam koliko je sve to skupa toga vrijedno
Ti mi reci ;-)
Mi koji smo u ovom trenutku muškarci?
Pusti sad to. Mi smo sjebani na svoj način ;-)
Ovo je priča o tebi koja si u ovom trenutku žena, a podsvjesno se ne osjećaš preugodno u toj koži.
A trebala bi doći do toga, ako već ne zbog neke lekcije ili misije svoje duše koja to želi izraziti preko svoje ženske strane, onda zbog zdravlja koje bi te s vremenom moglo upozorit da nešto tu ne štima.
Sebe možemo dosta dugo obmanjivat, prirodu nažalost ne.
Nije poanta ovdje silom iz nekog izvuć ženske atribute.
Ili od jakih i moćnih žena radit pepeljuge. Pa ni obrnuto.
Poanta je težnja ka reintegraciji ženskog i žene u sebi zajedno sa svim predivnim što ona u svojoj srži znači za ovaj otuđeni svijet. Žena jest stradavala (negdje i dalje stradava) jer je fizička snaga bila meritum stvari. Danas je, ako ništa drugo, tu napravljen veliki pomak (uglavnom) no i dalje se s emocijama obračunava po kratkom spisku.
Smeće se s uma da je nasilno ubojstvo emocije nemoguće. Pogotovo ne s prigušivačem.
Danas kad podvučemo crtu možemo vidjet da smo svi fino sjebani.
I isto tako ponavljam, svi smo mi bili, jesmo i biti ćemo i muškarci i žene. I silovatelji i silovane. I obmanuti i obmanjene.
Eh, zato se prošli život i ne otkrivaju baš svakome. I ako da, onda samo oni koje trenutno može amortizati.
Jer puno ljudi bi imalo velikih problema s pravilnim shvaćanjem svoje evolucije.
Neku fanatičnu feministicu bi spoznaja da je kao muškarac maltretirala žene možda porušila ko keglu.
Svi smo mi jedno ma koliko to u ovom realitetu separacije djelovalo apstraktno.
Eto. Obzirom na moj stil pisanja, moguće je da bude i poneka ljutnja.
No ne vjerujem, ako se kroz tekst plivalo pravim ženskim stilom..Prsno..
ENDE