Ulice su pune smrtno ozbiljnjih ljudi.

Ljudi koji nemaju vremena ni za što,ni za koga.

Iscrpljenih i duboko žalosnih ljudi.

 

Dragi čovječ,gdje ti je hrabrost?

Zašto ti glas postade tako umoran?

Gdje je svjetlo u tvojim očima?

Je li kriza zamračila tvoju dušu i tvoj osmijeh iscerila u grimasu?

 

Poslušaj!

Sumorni ljudi koče život.

Umorni od života koče radost.

Tužni pokapaju nadu.

Ljudi bez nade siju očaj.

 

Strah troši silnu energiju i rastače ljude.

Umrtvljuje danas snage koje će nam trebati sutra da bismo svladali nesreću koja prijeti.

Dragi čovječe,

evo za što si rođen:

da ljubiš,

da živiš u sigurnosti

i budeš sigurnost drugima.

 

Ne reci:to je prazno naklapanje ili jalov osjećaj.Životna radost i sigurnost nisu šećerni preljev,koji nas obmanjuje prekrivajući gorčinu života.Životna radost i sigurnost neće nam sami od sebe pasti u krilo.Nećemo ih naći na površini života.Moramo tražiti dublje,kroz sve poteškoće,u svom vlastitom srcu.A tu se može mnogo toga učiniti.Djeca traže sjaj u očima odraslih.Istinu uzimamo ozbiljno samo kad je onaj tko ju govori postao zaista sretan.

Ovo ti želim:

hrabrost jutarnjeg sunca

koje se unatoč svemu

danomice probija

iznad bijede ovog svijeta.

Phil Bosmans