Dragi moji magicusi, sto da vam velim, osim da mi falite, da me kompac zeza, da puno radim, da provirim na minuticu i kompac me izbaci van, jer ,,,, ne znam zasto jer....
I sad sam odlucila napisati koju rijec, ako uspijem ubaciti ok, ak ne, budem jedan dan, da znate da sam ziva, zdrava i vesela, sto i vama od srca zelim :-))
Stiglo je proljece i vuce me van, cvjetici samo izviruju, novi, ljepsi, a pticice u rajskom poju, izvuku mi osmjeh, toplinu srca i laksi korak..
Sto se mene i pera tice, malo smo se udaljili, malo slazem misli, dok zivot juri, ne zalim se, mada mi u posljednje vrijeme, nesto svrbe prsti i sve nesto izvire kao naslov, kao pozdrav, kao prica, kao zivot, al pero stoji...
Mozda izrastem u nesto bolje, nesto gore ili ..tko zna, , uglavnom osmjeh vam dajem i zagrljaj saljem , hvala sto ste tu...do sljedece prilike , s vama sam..