Nakon što sam krenuo dublje u proučavanje epifize, tražeći konačnu potvrdu i odgovor na pitanje o tome predstavlja li epifiza uistinu mistično treće oko o kojem se govori u drevnim kulturama diljem svijeta, te istražujući simboličku povezanost drevnog Egipta, Biblije i kršćanstva, sasvim neočekivano sam nabasao na knjigu Georgea Washingtona Careya, pod nazivom "Bogo-čovjek, Riječ je tijelom postala" (God-Man, The Word Made Flesh), koja ne samo da je dala odgovor na to pitanje, nego je ponudila jedno sasvim novo i "prosvjetljujuće" tumačenje Biblije te objasnila njezino istinsko značenje na dubok i smislen način. Za mene osobno, otkriće ove fascinantne knjige predstavlja još jedan komadić slagalice, jer sam ovdje po prvi put naišao na vrlo uvjerljivo, i dosad najbolje objašnjenje mnogih šifriranih i u najmanju ruku nelogičnih biblijskih priča, izreka, citata i prispodoba koje nikako nisam mogao shvatiti dok sam još kao ministrant u crkvi slušao kako svećenik doslovno čita i prizemno tumači "Riječ Božju". Jednostavno, mnoge od njih nisu imale smisla, bile su nelogične i na prvi pogled djelovale kao proturječnosti, a u nekim slučajevima i apsolutne gluposti. Shvativši negdje početkom srednje škole da su "crkveni pastiri" više okupirani idejom kako što bolje kontrolirati umove svojeg stada nego ponuditi prave odgovore, prestao sam ići u crkvu i potragu za odgovorima nastavio drugdje. No, značajno je da sam se u tom razdoblju odlično upoznao sa "svetim pismom" u njegovom doslovnom smislu, jer bez toga ne bih mogao shvatiti važnost i kontekst unutar kojeg je ova knjiga napisana. Što me dovodi i do njezinog autora, Georgea Washingtona Careya, američkog liječnika rođenog polovicom 19. stoljeća. Sama činjenica da je čovjek rođen 1845. godine čini ovu knjigu utoliko fascinantnijom. Knjiga je napisana 1920. godine, i to takvom razboritošću, jasnoćom i izravnošću u izlaganju koja daleko nadmašuje stupanj svijesti ljudi onog doba. Štoviše, kada biste sudili po stilu pisanja i svjetonazoru autora, imali biste dojam da je autor vaš suvremenik. Očigledno je da se radilo o čovjeku koji je posjedovao duboka i napredna ezoterijska znanja za vrijeme u kojem je živio.

U toj knjizi, on iznosi ideju da Biblija kakvu danas poznajemo nije kronika povijesnih događaja i ličnosti, kao što je općeprihvaćeno uvjerenje, nego da ona prije svega predstavlja zapis o fiziologiji i kemiji ljudskog tijela, vrstu anatomskog priručnika, te kao takva opisuje organe i procese koji se odvijaju unutar samog tijela svakog čovjeka, prikrivajući njihovo stvarno značenje pričama o fizičkim likovima i mjestima.

U samom uvodu Carey o tome kaže sljedeće: "Istraživanja teoloških učenjaka poput Jamesa Leggea, prof.  Jeninga, i Clementa Allena, uz nekoliko stotina drugih koje bi se ovdje moglo nabrojati, slažu se da stotine, ako ne i tisuće drevnih rukopisa, tablica i rezbarija nedvojbeno dokazuju da su sve rase i svi narodi koji su ikada nastanjivali zemlju stremili, najbolje što su mogli, kako bi ostavili zapise o kemiji i fiziologiji svojih vlastitih tijela."

Objašnjava da je glavni razlog nepoznavanja te činjenice u današnje vrijeme izravna posljedica sazivanja Nicejskog sabora 325.godine, na kojem je car Konstantin izbacio mnoge tekstove iz konačne verzije Biblije. Među starozavjetne apokrifne tekstove ubrajaju se: Knjige Adama i Eve; Životi Adama i Eve; Mojsijeva Apokalipsa; Slavonička knjiga Eve; Tekstovi pripisani Enohu; Velika Proročka knjiga Enoha; Izgubljena knjiga Noe; Baruhova Apokalipsa; Priča o Ahikaru; stara armenijska verzija, dok se među novozavjetnima nalaze: Evanđelja Kristovog djetinstva; Protevangelium; Evanđelje 'Nevjernog' Tome; Navodno Evanđelje Mateja; Arapsko evanđelje djetinjstva; Nikodemova evanđelja; Grčko Nikodemovo evanđelje; Kasnije Evanđelje; Djela Pilatova; Pilatova pisma.

Carey nastavlja: "Rani kršćani, Eseni, znali su da su sveti spisi napisani na drevnom hebrejskom ili grčkom tek alegorije, parabole ili priče utemeljene na ljudskom tijelu, koje je "bogobojazno i predivno stvoreno"...
..."Tijekom prvih tristo godina kršćanske ere, sve gore napisano pravi su kršćani razumjeli, da bi krajem tog razdoblja progoni Esena od strane svećenstva bili toliko izraženi da su bili primorani sastajati se u tajnosti, a kao znak raspoznavanja uvijek bi u pijesku urezivali znak ribe.
Oko 325. godine, rimski poganski car Konstatnin, sazvao je sve kršćanske učitelje na Nicejski sabor.
Konstantin je ubio svoju majku i skuhao svoju ženu u ulju jer su se još uvijek pridržavale izvornih esenskih doktrina. Konstantinu su svećenici njegovog vremena rekli da ne postoji oprost za zločine kakve je on počinio, osim u obliku dugog niza inkarnacija; ali antikrist je pokušao skovati plan putem kojeg je namjeravao prevariti Kozmički zakon. I tako se dogodilo, nakon mjeseci natezanja i prepiranja oko tekstova izvornih kršćana koji su zaodjenuli čudesa ljudskog tijela u orijentalne slikovite prikaze, da je sabor, ponekad minimalnom većinom glasova, odlučivao o tome koji su tekstovi "Riječ Božja" a koji nisu. Nicejski sabor, kojim je dominirao Konstantin, izglasao je da simboli ljudskog tijela zapravo predstavljaju osobe; da je Isus bio stvarna povijesna ličnost, tvrdnja koja je zapravo, u potpunosti i bez sumnje neutemeljena, i da će svi koji budu vjerovali (?) u tu priču biti spašeni te da će im grijesi biti oprošteni odmah, ovdje i sada. Ta se ideja Konstantinu činila kao lak način da umiri svoju opterećenu savjest, i tako je ideja o spasenju preko krvi stvarnog čovjeka ili boga usađena u svijest ljudi."... "Toliko o uvjerenjima starog svijeta, da su Sveti Spisi zapisi o muškarcima, ženama i mjestima, geografskim i povijesnim. Te predivne priče su fabule, parabole, alegorije koje se tiču kemijskih, fizioloških, anatomskih i astroloških operacija LJUDSKOG TIJELA, 'prekrasno stvorenog' ".

Ono što slijedi je doista zapanjujuć proces dekodiranja, odnosno otkrivanja istinskog značenja koje se krije u pozadini biblijskih priča, otkrivanja fizioloških i kemijskih procesa i načina na koji se oni odvijaju u tijelu te njihovog značaja za naš duhovni rast i razvoj. U objašnjavanju tih procesa, Carey pokazuje zavidno i detaljno znanje o anatomijii, organima i dijelovima tijela o čijoj ulozi ni današnja znanost ne zna mnogo, kao ni o samim tim procesima. S obzirom na širinu same tematike, odlučio sam svako poglavlje prevesti i pretvoriti u jedan post, kojeg ću dopuniti vlastitim komentarima, slikama i dodacima kako biste i vizualno stekli dojam o čemu se tu zapravo radi i kako bih usput sam sebi još pojasnio neke stvari koje nisam u potpunosti uspio povezati prilikom prvog čitanja. Nadam se da ćemo na taj način zajednički doći do dubljeg razumijevanja ove uistinu fascinantne priče. Jer, on govori o nečemu o čemu još nisam čuo nikoga da govori, i to ni u jednom kontekstu. Da, bilo je pokušaja tumačenja Biblije u vidu Acharye S., autora Zeitgeista, Ickea i sličnih koji su se fokusirali isključivo na astrologiju i Novi Zavjet, te pokušavali dokazati da je Isus solarni mit i slično, ali dalje od toga nisu došli, što je prilično površno i labavo objašnjenje. Carey je, s druge strane, ponudio mnogo dublje i mnogo obuhvatnije objašnjenje Biblije, uključujući u svoje tumačenje mnoge likove iz Starog kao i Novog Zavjeta te ih povezao u jednu jedinstvenu cjelinu, koja, nakon što sve uzmete u obzir, itekako "drži vodu". Naravno, dopuštam mogućnost da je Carey sve to umislio, no, u tom slučaju, pozivam bilo koga da mi ponudi bolje i detaljnije objašnjenje svega što ćete u sljedećim postovima pročitati.

Oni sa poznavanjem anatomije slobodno mogu ispraviti moj prijevod pojedinih stručnih anatomskih termina koji eventualno budu pogrešni. Također, htio bih naglasiti da se u prijevodu poglavlja moji komentari pojavljuju u zagradama i označeni su terminom op.prev (opaska prevoditelja) kako ne bi došlo do zabune. Poglavlja neću prevoditi po redu onako kako su poredana u knjizi, s obzirom da se neka poglavlja bave i drugim temama, nego ću izdvojiti ona koja su po značaju i smislu najzanimljivija.

Također, htio bih vas upozoriti da na početku ovog poglavlja, kao uvod u cijelu priču Carey daje objašnjenje hebrejskog značenja biblijskog termina RIJEČ, koje je lingvistički dosta komplicirano i može djelovati nerazumljivo jer se radi prije svega o značenju hebrejskog prijevoda engleskog pojma, zbog čega će vam se u početku možda činiti da sve to skupa nema previše smisla, no ako nastavite dalje, stvari će sjesti na svoje mjesto, tako da ćete do kraja posta imati potpunu predodžbu o čemu je riječ.

RIJEČ BOŽJA

"U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog."  - Ivan, prvo poglavlje.

"W.O.R.D. (navodim u originalu jer se objašnjava engleska verzija hebrejskog značenja pojma "RIJEČ", op.prev.). Ova kombinacija slova ne podrazumijeva, u svom prvotnom i izvornom značenju, glas, zvuk ili govor. Fiziološki govoreći, ona podrazumijeva dragocjenu tvar, suštinu. Dakle, jednako kao što čovjek mora "stati na vlastite noge" u fizičkom smislu, prije nego se isti uvjeti mogu ostvariti u mentalnom i duhovnom smislu, tako i mi moramo krenuti od temelja, i dati fiziološko značenje pojma W.O.R.D. (Riječ, op.prev.).
Hebrejski alfabet sastoji se od 22 slova, od kojih svako slovo ima čvrsto i određeno značenje. Prilikom oblikovanja hebrejskih znakova, odabirana su slova, koja, kada ih se iskombinira, ukazuju jasno na svaku fazu ideje koja se pokušavala izraziti.
Uzmimo sada W.O.R.D (Riječ), razložimo ju, i pokušajmo shvatiti značenje svakog pojedinog slova.
U hebrejskom alfabetu ne postoji slovo "W". Ono što su oni koristili da bi izrazili naše "W" bilo je VV (dvostruko V), koje se također koristi u našem modernom francuskom jeziku. Njegovo značenje je "kuka". Ruke i noge su kuke tijela.
Dakle, VV, ili dvostruko V, je osamnaesto slovo hebrejskog alfabeta, a slova pomoću kojih su (Hebreji, op.prev.) izražavali to slovo, u pismenom obliku glasi: TZADDI, gotovo neizgovorljivo. To slovo je također, onako kako ga mi pišemo, osamnaesto slovo u našem alfabetu. Njegov broj ima važno značenje. Kao što deveto slovo hebrejskog alfabeta, "Teth" predstavlja ravnotežu oca i majke – savršenu uravnoteženost muškog i ženskog, ili pozitivnih i negativnih sila, kakve su manifestirane u usavršenom i ostvarenom ljudskom biću, tako i osamnaesto slovo, Tzaddi, ili dvostruko V (VV), predstavlja pad duha prema materijalnom svijetu – ili materijalno tijelo i njegove strasti. U astronomiji, ono odgovara zodijakalnom znaku Vodenjaka.
Kako šesto slovo alfabeta, Vav, izražava borbu između strasti i savjesti, antagonizam ideja, tako i osamnaesto slovo, VV, koje iznosi tri puta po šest ili 666, predstavlja "zvijer" o kojoj čitamo u Otkrivenju, ili adamičnog čovjeka. Na mentalnoj razini koristimo izraz He Phren za ovaj broj, niži um, materijalni um. U astronomiji, sklonost ovog broja (6) je bik (Taurus). Čovječanstvo, koje u potpunosti živi na materijalnoj ravni, je stoga zvijer – zvijer fizički, mentalno i emocionalno. Životinja na tri razine. Zbog toga u Tarotu pronalazimo da 18 predstavlja "Antagonizam".

Smještajući dva slova V zajedno, jedno preko drugoga, ona predstavljaju dvije ruke i dvije noge nepreporođenog, neobnovljenog čovjeka, s obzirom da je gornje V ili trokut usmjeren prema dolje. Kod preporođenog, obnovljenog čovjeka, ruke su sklopljene skupa iznad glave u znak divljenja prema božanskome, pa je stoga i vrh usmjeren prema gore. U nižem trokutu događa se ista promjena, sile dosad zlouporabljivane, koje su se kretale prema dolje i prema van, poslane su prema gore i vraćene do "Najsvetijeg od svetih", trokut se zatvara na dnu i otvara prema vrhu.

Slovo "W", stoga, ili VV, predstavlja zemaljskog ili adamičnog čovjeka, materijalno tijelo i niži um.

Slovo "O", šesnaesto slovo alfabeta, koje se na hebrejskom piše Ayin, ima donekle isto značnje kao i prvo slovo, ali u dubljoj razini aludira na materijalno građenje, operaciju u vidljivom i materijalnom svijetu. "Materijalizaciju Boga, Duha Svetog, ulazak Duha Svetoga u vidljivi svijet", kaže nam Tarot. S obzirom na to da je Bog, Jedno, individualan ili nepodijeljen i nerazlikovan, da bi se manifestirao na materijalnoj razini, Bog ili TO se mora podijeliti, mora postati dvije polovice kruga, mora se manifestirati kao pozitivno i negativno, muško i žensko, elektricitet i magnetizam. Odavde izvodimo riječ "dvojna snaga" ili "dvojno djelovanje" – "dvojna sila". U astronomiji, ovo je predstavljeno znakom Jarca. Te dvojne sile, koje djeluju u nama, stoga postaju Koza, koja "Odnosi grijehe svijeta" (kružno-materijalno tijelo).

U prosječnom čovjeku, ova dvojna sila ne djeluje u skladu. Djelovanje je nejednako. Kada bi ove dvije struje djelovale u skladu u ljudskom tijelu, preporođeni, obnovljeni čovjek bi se manifestirao, tijelo bi postalo RIJEČ sama.

Slovo "R" je dvadeseto po redu, i piše se "Resh", a simbolika ovog slova je najljepša. Ona predstavlja glavu čovjeka i samim time je povezana s idejom izvornog i odlučnog kretanja. Ona je znak samog kretanja, dobrog ili lošeg, i izražava obnavljanje stvari u odnosu na njihovu urođenu moć kretanja. Odgovara Saturnu. "Resh" također simbolizira odmor.
Opis unutarnjeg značenja ovog slova u Tarotu baca mnogo svijetla na sam njegov položaj u riječi W.O.R.D. (Riječ), s obzirom da ima dubok ezoterički značaj. Da citiram: "Grobnica se otvori u zemlji, te iz nje izađu čovjek, žena i dijete; njihove su ruke sklopljene u znak divljenja."
Postoji li bolji način na koji se ponovno buđenje prirode pod utjecajem RIJEČI (WORD) može objasniti? Moramo ostati zadivljeni načinom na koji simbol odgovara hebrejskom hijeroglifu.
Komentar na gornji citat gotovo da nije ni potreban, no ipak, kako bismo olakšali onima koji još uvijek nisu uspjeli shvatiti, neka bude rečeno, da grobnica, pećina, korito ili jasle, predstavlja mjesto rođenja sjemena, RIJEČI, "Sina čovječjeg", koji otkupljuje adamičnog čovjeka, UKOLIKO SE NE UPLIĆE U TAJ PROCES. "Pod utjecajem Riječi", doista požudan čovjek "koji je mrtav u prijestupima i grijehu", biva ponovno rođen za novi život.  

Slovo "D", četvrto u hebrejskom alfabetu, kao i u našem, se piše "Daleth", i predstavlja utrobu, ili vrata, usta. Označava obilje koje proizlazi iz podijeljenosti. "Stoga Daleth izražava kreaciju stvorenu od strane bića prema božanskim zakonima. Izražava dominaciju duha nad materijom. Tarot predivno opisuje njegovo značenje: "U Božanskom, Odrazu Oca, nalazi se volja. U Ljudskome, Odrazu Adama je snaga. U Prirodnome, Odrazu Prirode, sadržana je univerzalna kreativna tekućina, duša Svemira. U astronomiji ovo slovo povezano je s Jupiterom.
Objedinjujući sve ovo, možemo vidjeti da slovo "D" označava solarni pleksus u čovjekovom tijelu, koji predstavlja odraz istinskog sunca (Oca), i izvora svih stvari.

RIJEČ, (W.O.R.D.) stoga, znači ovo: Stvaranje, prema božanskim zakonima, iz univerzalne kreativne tekućine, u grobnici, pećini ili jaslama zemlje (solarnom pleksusu), tog SAVRŠENOG (sjemena, ribe, ploda, Isusa) Vishnua, Jošue, Mojsija, Horusa, itd., itd., koji ima moć produhoviti – obnoviti adamičnog čovjeka, tako da on postane "Gospodin Bog s nebesa." – RIJEČ KOJA JE POSTALA TIJELOM.
"I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama." - Ivan 1:14

Shvaćamo, dakle, da se riječ ne odnosi na govor. Hebrejsko slovo koje označava govor je Phe, sedamnaesto slovo. Odnosi se na silu koja dijeli suštinu života, koja joj daje snagu da opetovano obnavlja vlastitu kreaciju nakon uništenja. Možemo govoriti destruktivno ali također imamo moć govoriti konstruktivno.
Dva slova "O" i "R" kada se kombiniraju, koriste se kako bi se označila dragocjena supstanca, koju se izvorno smatra "zlatom", jer drevni narodi su znali da se, sunčeve zrake koje su nazivali "zlatnima", talože u ljudskom tijelu i formiraju kreativnu supstancu.

Biblija nam govori da "čovjek ne živi samo od kruha, nego i od svake riječi (sjemena), koje izlazi iz Božjih usta", dokazujući da, kako bismo istinski živjeli, moramo sačuvati dragocjenu supstancu.
U anatomiji, prolaz koji vodi do talamusa, predstavlja Božja usta, jer iz cerebruma, gornjeg mozga, je ono odakle dolazi najveći "dar" ljudskome tijelu. To predstavlja nevidljiva "usta". Vidljiva usta su solarni pleksus.

Možemo prolistati stranice Grayjeve anatomije, ili bilo kojeg drugog medicinskog rječnika, te pažljivo proučiti ilustraciju fetusa starog 26 dana. Vidjet ćemo, da se gotovo cijelo tijelo sastoji od moždane tvari – zapravo, fetus izgleda poput izduženog mozga. Gornji mozak, ili Otac-Majka tvar, je ono što dobavlja materijal od kojeg je tijelo sačinjeno. Uistinu, to je Alfa, početak. Kod degenerika, i ljudi koji žive neumjereno, vidljiv je golem manjak tog dragocjenog materijala, i cjelokupni izgled tijela svjedoči u prilog oskvrnuća hrama.
Čovjek može postati preporođen, obnovljen, i tako spasiti svoju dušu, koja je zasijana u propadljivosti, kako bi mogla biti uzdignuta u propadljivosti.
Govor možemo usporediti s djelovanjem planetarnih utjecaja. "Nebesa proglašavaju slavu Božju, a nebeski svod pokazuje svoju raskoš."
"Nema govora ili jezika u kojima se njihov glas ne bi čuo".
Nebesa, ili planeti na nebu, imaju svoj vlastiti utjecaj, djelovanje ili govor, na ovaj naš planet. Mi priznajemo da Mjesec upravlja valovima, da bez Sunca ne bismo mogli živjeti, zašto onda niječemo utjecaje ostalih planeta?
Iz priloženog, dakle, vidimo da su riječ i glas ili govor, dvije sasvim različite stvari i da je Ivan mislio na dragocjenu kreativnu supstancu kada je govorio o "RIJEČI".

"A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja". - Luka 8:11
"Sjeme", "Riječ" i "Bog", su sve sinonimi za jednu te istu stvar – predivnu kreativnu supstancu, univerzalni bitak (esse), iz kojeg sve stvari proizlaze, i u kome sve stvari jesu. Sveto pismo, ili alegorije i parabole Biblije su jedini zapisi koji nam pružaju informaciju o tome što Riječ Božja jest. Stoga ćemo u ovoj knjizi citirati ono što je zapisano o njoj.

Sjeme je uzrok, jezgra svega, stoga je sjeme "početak". U početku bijaše RIJEČ.
Tekućina, ulje, ili moždina (srž), koja teče niz kičmeni stup, dolazi iz gornjeg mozga, Stvoritelja, ili Oca, "Najvišeg od najviših", i u fiziologiji je poznat kao jaje, ili generativno sjeme – ona životna suština koja tvori oblik propadljivog ljudskog tijela. Na grčkom, iz kojeg je Novi Zavjet preveden, ova srž, ili tekućina, naziva se Kristom, što je grčka riječ za ulje. (mast ili pomadu, op.prev)
Kada je ovo ulje pročišćeno, transmutirano, podignuto, uzdignuto, postaje toliko vitalizirajuće da obnavlja tijelo i nadvladava posljednjeg neprijatelja, smrt.
Kako ga je moguće podići?
Tako što ćemo podići "Sina čovječjeg", sjeme, riječ, spasitelja. Ulje (Krist) u kičmenom stupu, je sol koja se spominje u Bibliji, a spasitelj je sjeme, ili Isus.
Sol i spasitelj oboje dolaze iz istog izvora – istog mjesta – od Oca – gornjeg mozga. U biblijskog alegoriji, sjeme ili Isus, navodno kaže, "Bez svog Oca ne mogu učiniti ništa". Materijal od Oca koji oblikuje sjeme, je prošao kroz drukčiji proces od onoga koji stvara ulje. Kemijska formula ulja je IVAN, i Isus je bio pomazan od Ivana, a nije ga pomazao Ivan, kao što je netočno prevedeno.
Podizanje ulja u kičmenom stupu, snagom sjemena, kako bismo ga sačuvali, mora podrazumijevati fiziološku i kemijsku operaciju u tijelu svakoga od nas.
Upravo to i jest slučaj.

Ne postoji misterij, nema čuda u cijelom svemiru koje je veće od samog čovjeka. Kroz vjekove, suočeni smo s izazovom koji je postavljen pred nas "Čovječe, spoznaj samoga sebe", ali tek je nekolicina obratila pozornost na poziv proročice iz Delfa – samo je nekolicina pogledala u svoju nutrinu.
Uistinu, postoji predivan "uzak i tijesan put", koji se širi iz gornjeg mozga, cerebruma, do kraja kičmenog stupa, koji se još u Bibliji naziva i rijekom Jordan. Otkrivamo da je značenje Jordana u hebrejskom, onaj koji silazi ili "Rijeka Božja". Uzak i tijesan put, je doista, Rijeka Božja, jer vodi k Ocu – Najuzvišenijem – gornjem mozgu.
Kako se Jordan ulijeva u Mrtvo More, tako i kičmeni stup prestaje u onom dijelu anatomije, koji je u medicinskoj terminologiji označen kao Sodoma. Josephus to područje naziva "Jezerom Sodome", a u drugim se tekstovima naziva "More Lota".
Učenik simbologije će lako shvatiti da se radi o sluzavom bazenu iz kojeg izvire lotus, čiji cvijet sa tisuću latica cvjeta, odražavajući u svom zlatnom srcu sliku svog tvorca.

Predivni pneumogastrični (vagus) živac, koji poniče na bazi četvrte klijetke u glavi, i koji je spojen sa malim mozgom, prelazi kičmeni stup, ili Jordan, na bazi lubanje, zvanoj Golgota, i šalje brojne ogranke prema grlu, plućima, srcu i želucu, završavajući u pleksusu ispod drugog organa, koji je nazvan androgenim mozgom, želučanim mozgom, ili solarnim pleksusom. Ovaj predivan živac ima šest različitih fizičkih funkcija, kao dodatak duboko ezoteričnoj ulozi bivanja kanalom za Sveti Dah, ili Sveti Duh, bez kojeg ne bi bilo začeća Svetog Djeteta, odnosno RIJEČI.

U biblijskoj terminologiji, solarni pleskus također znači jasle, korito, pećina, Betlehem, jer upravo u centru ovog pleksusa živaca pronalazimo cilindričnu šupljinu ili udubinu iz koje izlazi otkupitelj adamičnog čovjeka. U dvojnom značenju, on predstavlja "kuću kruha", s obzirom da se radi o mjestu gdje nastaje božansko sjeme, a naslanja se izravno na kuću materijalnog kruha, želudac. "Ne živi čovjek samo od kruha, nego i od svake RIJEČI (sjemena) koje izlazi iz Božjih usta." Isus je rođen u Betlehemu, a ta riječ na hebrejskom znači "kuća (Beth) kruha (lehem)". Vidite kako predivno hebrejske riječi izražavaju istinsko značenje skrivene istine. "Ja sam kruh života".


Nastavak slijedi...

Izvorni cjeloviti post možete pročitati ovdje