Dan, posve drugačiji,

a sasvim malo isti, dočekujem sa mislima, koje dijelim sa vama..

Prihvaćam da sve što mi se čini nemoguće,

u trenutku mogu ostvariti, dovoljna je samo čista i jaka želja..

Jer, na momente prestanemo željeti i izgubimo vjeru u sebe, da sve, baš sve što poželimo, možemo i dobiti..

Želim si danas ono, što ću moći podijeliti i drugima, makar moment bezbrižnosti, i opušteni djelić iskrene radosti...

Poletjet ću, bez straha, ne plašeći se visine.. Tek da osjetim onu čudesnu sigurnost i jačinu svojih krila, makar ona bila malena i krhka..

Moja vrata će imati bravu izvana.. tko želi, neće morati ni pokucati, bit će stalno otvorena..

Neću se ograničavati u svojem svjetlu..

Pustit ću da me manji od mene, nauči, da nikad nećemo biti dovoljno veliki, da baš tu malenost naučimo do kraja..

Dijete sam zvijezda, i tamo se vraćam..

Kada me zemljina sila teže pritisne toliko, da nemam snage koračati,

sjetit ću se, da uvijek negdje u nekom  džepiću kaputa moje stare duše, imam boje duge.. Tako nekako ću i naslikati most, da me povede tamo, odakle sam došla...

I nakon svega, zapjevat ću, jednu predivnu pjesmu, koja me je prije nekoliko godina povela, baš u te sfere..

neka bude lijepo..I sunčano..Od srca nam želim danas..