U DRUŠTVU S VEROM BOSAZZI, UMIROVLJENOM PROFESORICOM MATEMATIKE I FIZIKE
Brojeve i formule zamijenila glinom i porculanom
Napisala Nina ORLOVIĆ RADIĆ
Snimio Milivoj MIJOŠEK
Sama pomisao na susret s profesoricom, doduše umirovljenom, matematike i fizike kod mene je izazvala nemir, odnosno nelagodu zbog slabog poznavanja brojeva i formula. No, ne zadugo. Umjesto uštogljene i stroge profesorice kojoj su dva i dva obavezno četiri, vrata obiteljske kuće otvorila je vedra i nasmiješena Vera Bosazzi. Uvela nas je u čudesan svijet gline i modeliranja koji je, nakon umirovljenja 2000. godine, otkrila da bi, između dnevnih obaveza, upoznala i jedan manje poznat djelić sebe. Suprotno očekivanjima ukućana, koji su znali za njenu strast prema slikanju, upisala je tečaj keramike.
Prvi rad anđeo posvećen majci
- Tražila sam nešto novo i drugačije, a tečaj organiziran pri Pučkom učilištu činio mi se najboljim. Već na prvom satu keramike rekla sam glasno: »Zanimaju me božićne jaslice i ja ću ih raditi«. Svi polaznici tečaja, kao i profesorica Ariana Barbaro, pogledali su me u čudu. Nisam se dala omesti, kaže gospođa Bosazzi, ipak navodeći da je sama odstupila od prvotne zamisli. Prva keramička figurica koju je izradila bio je anđeo.
- Godinama skupljam anđele i danas ih imam više od sto pedeset. Gdje god putujem, tražim anđele i imam talent da uvijek nabavim još ljepšeg i neobičnijeg. Za taj moj hobi znaju i prijatelji koji mi ih donose na poklon. No, hrabrost da i sama napravim svog anđela potekla je zbog gubitka majke. Dugo se nisam s tim mogla pomiriti i shvatiti da je više nema. Tog sam anđela posvetila svojoj pokojnoj majci…, kaže umirovljena profesorica.
Što se pak tiče božićnih jaslica, koje izrađuje tek treću godinu, a putem kojih je brojnim sugrađanima postala poznata i bliska, kaže da je svojom ljepotom uvijek iznova oduševljavaju.
- Božićne jaslice uvijek su me fascinirale svojom ljepotom iako su u moju obitelj došle tek nakon udaje. Tu lijepu tradiciju u moj je život uveo suprug i jaslice su od 1970. godine neizostavni ukras za božićne blagdane. Do prije tri godine stan su mi ukrašavale kupljene, a onda sam ih odlučila napraviti sama. Zadovoljna urađenim izložila sam ih u obiteljskoj ribarnici. Tu je sve krenulo. Ljudima su se svidjele, počeli su se interesirati za autora. Pretprošle godine nove sam božićne jaslice izložila u hotelu Adriatic, lani su one bile postavljene u Pazinu, dok bi se ove godine trebale naći u Funtani. Dio trećih jaslica prošle sam godine izložila u rovinjskom MMC-u, a čitav komplet od četrdeset figurica bio je izložen u Sloveniji na Svetoj Gori na 6. međunarodnoj izložbi jaslica na kojoj sam sudjelovala kao jedina predstavnica Hrvatske, kaže Vera Bosazzi.
- Godinama skupljam anđele i danas ih imam više od sto pedeset. Gdje god putujem, tražim anđele i imam talent da uvijek nabavim još ljepšeg i neobičnijeg. Za taj moj hobi znaju i prijatelji koji mi ih donose na poklon. No, hrabrost da i sama napravim svog anđela potekla je zbog gubitka majke. Dugo se nisam s tim mogla pomiriti i shvatiti da je više nema. Tog sam anđela posvetila svojoj pokojnoj majci…, kaže umirovljena profesorica.
Što se pak tiče božićnih jaslica, koje izrađuje tek treću godinu, a putem kojih je brojnim sugrađanima postala poznata i bliska, kaže da je svojom ljepotom uvijek iznova oduševljavaju.
- Božićne jaslice uvijek su me fascinirale svojom ljepotom iako su u moju obitelj došle tek nakon udaje. Tu lijepu tradiciju u moj je život uveo suprug i jaslice su od 1970. godine neizostavni ukras za božićne blagdane. Do prije tri godine stan su mi ukrašavale kupljene, a onda sam ih odlučila napraviti sama. Zadovoljna urađenim izložila sam ih u obiteljskoj ribarnici. Tu je sve krenulo. Ljudima su se svidjele, počeli su se interesirati za autora. Pretprošle godine nove sam božićne jaslice izložila u hotelu Adriatic, lani su one bile postavljene u Pazinu, dok bi se ove godine trebale naći u Funtani. Dio trećih jaslica prošle sam godine izložila u rovinjskom MMC-u, a čitav komplet od četrdeset figurica bio je izložen u Sloveniji na Svetoj Gori na 6. međunarodnoj izložbi jaslica na kojoj sam sudjelovala kao jedina predstavnica Hrvatske, kaže Vera Bosazzi.
Kuhinja kao radni prostor
Relativno brz uspjeh i prepoznatljivost njenog imena pri spomenu božićnih jaslica u Istri nije ju uljuljao. I ove godine, već od početka listopada, radi na najnovijoj kolekciji, koja će ponovno na poziv organizatora biti predstavljena u Sloveniji.
- Ne, nisam se umorila. Svaka je figurica unikatna i dio moje duše. Zbog te svoje strasti postala sam i meteorolog. Najviše me žalosti kada, zbog lošeg vremena i kiše, glina splasne i figurica ne uspije. Zato glasam za buru, kaže kroz smijeh autorica božićnih jaslica, navodeći i da joj je najljepši dio dana kada obavi sve kućne i obiteljske obveze te se posveti svom hobiju.
- Kada sam slobodna i od volje, moja kuhinja postaje radni prostor. Na stolu valjkom valjam glinu te ju potom oblikujem modelirkama. Svaka se figurica sastoji od više komada, a najteže mi i danas pada izrada ljudskih glava. Glinene figurice prvo se nekoliko dana suše, ovisno o vremenu, da bi se 18 sati pekle u keramičkoj peći. Slijedi njihovo bojanje specijalnim bojama, pa ponovno pečenje. Ako stavljam i glazuru, ponovno uključujem peć, objašnjava radni proces gospođa Bosazzi.
No izradom figurica, koje iziskuju i vrijeme i strpljenje i novac za nabavku materijala, posao nije završen. Jaslice valja staviti i u odgovarajući »prirodni« ambijent. Zbog toga vrijedno prikuplja mahovinu i slamu, a da bi sve ispalo savršeno, sama je naučila i bonsai tehniku uzgoja minijaturnih maslina.
- Jedan posao vuče drugi. U želji da moje božićne jaslice zablistaju u punom sjaju naučila sam i danas uzgajam i bonsai masline, kaže gospođa Bosazzi, koja pored minijaturnih stabalaca na svom balkonu ima i čitavu kolekciju najrazličitijih kaktusa. Osim toga, puno je učila i o istarskim narodnim nošnjama. Naime, pored božićnih jaslica izrađuje i keramičke lutke odjevene u narodne nošnje Poluotoka.
Istra u malom tako se može naći na policama obiteljskog dnevnog boravka. A sutra? Najvjerojatnije na nekoj od samostalnih izložbi ove umirovljene profesorice.
Osim keramikom, Vera se bavi i bonsaijem
- Ne, nisam se umorila. Svaka je figurica unikatna i dio moje duše. Zbog te svoje strasti postala sam i meteorolog. Najviše me žalosti kada, zbog lošeg vremena i kiše, glina splasne i figurica ne uspije. Zato glasam za buru, kaže kroz smijeh autorica božićnih jaslica, navodeći i da joj je najljepši dio dana kada obavi sve kućne i obiteljske obveze te se posveti svom hobiju.
- Kada sam slobodna i od volje, moja kuhinja postaje radni prostor. Na stolu valjkom valjam glinu te ju potom oblikujem modelirkama. Svaka se figurica sastoji od više komada, a najteže mi i danas pada izrada ljudskih glava. Glinene figurice prvo se nekoliko dana suše, ovisno o vremenu, da bi se 18 sati pekle u keramičkoj peći. Slijedi njihovo bojanje specijalnim bojama, pa ponovno pečenje. Ako stavljam i glazuru, ponovno uključujem peć, objašnjava radni proces gospođa Bosazzi.
No izradom figurica, koje iziskuju i vrijeme i strpljenje i novac za nabavku materijala, posao nije završen. Jaslice valja staviti i u odgovarajući »prirodni« ambijent. Zbog toga vrijedno prikuplja mahovinu i slamu, a da bi sve ispalo savršeno, sama je naučila i bonsai tehniku uzgoja minijaturnih maslina.
- Jedan posao vuče drugi. U želji da moje božićne jaslice zablistaju u punom sjaju naučila sam i danas uzgajam i bonsai masline, kaže gospođa Bosazzi, koja pored minijaturnih stabalaca na svom balkonu ima i čitavu kolekciju najrazličitijih kaktusa. Osim toga, puno je učila i o istarskim narodnim nošnjama. Naime, pored božićnih jaslica izrađuje i keramičke lutke odjevene u narodne nošnje Poluotoka.
Istra u malom tako se može naći na policama obiteljskog dnevnog boravka. A sutra? Najvjerojatnije na nekoj od samostalnih izložbi ove umirovljene profesorice.
Osim keramikom, Vera se bavi i bonsaijem
bglavac
edin.kecanovic
