Čovječe

 

Tako malo vremena imaš za ovaj život.  A toliko je vrijedan. I dugo si čekao na njega. Dok su se svi ti silni parametri posložili da ti lijepo možeš doći ovdje učiti. Spustit svoju plemenitu stražnjicu kozmičkim liftom na ovu plemenitu planetu.

 

TOLIKO JE LJUBAVI I ENERGIJE ULOŽENO NA SVIM RAZINAMA DA TE SE  SPUSTI !

 

Toliko da te se podrži. 24h dnevno.

Pojma nemaš tko sve stoji iza tebe. Kolike su oči uprte. Iskreno željne tvog razvoja.

 

 

Pa najbolje da vrijeme ovdje provedeš u beskrajnim prepiranjima, pičkaranjima i nadmetanju čiji je veći...

 

Neki k.... od iluzije.

 

Sigurno ćeš biti ponosan na sebe kad napustiš tijelo i gore pred ostalim dušama revidiraš svoj život.

Pa kad zbrojiš to koliko si vremena širio svjetlo, a koliko zamračivao ionako zamračene prostore.

 

Reći ćeš, ma nisam znao. Plakaćeš kmeeeee..

Ah! Bio sam glup i slijep!

 

Udaraćeš eteričnom glavom po eteričnom stupu od muke i reć: Eh, da mi je vratit vrijeme!

Da mi je opet doći dole, sve bih 100 put bolje!

 

Volio bi i cijenio sve živo i mrtvo. Bio bih zahvalan na daru života koji sam primio!

Na ničije mane ne bi trošio vrijeme. Na nikakve besmislene, bespotrebne, vražje, proklete analize. Masturbacije uma i ega.

 

Otvorio bih se za ljude, za ljubav..za avanturu života!!

Ne bi gomilao nepotrebne stvari!

Svaki dan bi govorio dragim ljudima koliko mi znače!

Jer bi mi ovaj put doista užasno značili.

Znao bi kako je svaki trenutak neponovljiv. Koliko treba života da se poklopi susret s određenom dušom!

 

Od neprijatelja bi radio prijatelje! 

 

Ne bih se štedio ni pedlja! Ma kakvo zaštićivanje svoje ljušture!

 

I sve bih gledao s pozitivne strane, ma ama baš SVE! SVE!

 

 

 

E pa sad si ukratko čuo kako jest -  pa nemoj gore bit papak i pravit se Englez ;-)