Mi smo rekli, da je naš planet prema Boškovićevim zapisima meko nebesko tijelo i da je slično kao i kod drugih terestrijalnih planeta, unutrašnjost Zemlje podijeljena u više slojeva: 

• vanjska čvrsta kora,
• tekući omotač (plašt),
• tekuća vanjska jezgra,
• unutrašnja kruta jezgra-

 Jezgra se dijeli u dva dijela, unutrašnju krutu jezgru i vanjsku rastopljenu jezgru. Smatra se kako je unutrašnja jezgra u kristalnom obliku, a vanjska sastavljena od tekućeg željeza i nikla. Smatra se, da strujanje ovog rastopljenog metala (i miješanje koje nastaje zbog Zemljine rotacije) stvara Zemljino magnetsko polje. Ovo magnetsko polje mislio je Tesla zahvaljujući Gilberu iskoristiti kao izvor energije dodajući magnetu Zemlji zavojnicu u ideji prstena oko Zemlje.

 Bošković je uglavnom imao sasvim jasnu ideju o unutrašnjoj strukturi našeg planeta i ona se malo razlikuje od naših suvremenih poimanja. Tako govori o zemaljskom magnetizmu očevidno imajući na umu Gilberta pa onda o rudnicima željeza koji su utrobi Zemlje i on kaže, na primjer, u Trećem dijelu svoje “Teorije prirodne filozofije” u paragraf  514:

 “Što se tiče magnetske sile, istaknut ću samo to da se sve njezine pojave mogu svesti na samu međusobnu privlačnost određenih supstancija. Pravac naime na koji se svodi inklinacija i deklinacija može se objasniti privlačenjem. Vidimo da se magnetska igla odmah pokreće u blizini rudnika željeza unutar kojih se stoga nije moguće služiti kompasom. Kada bi na polovima i to samo na njima postojala golema željezna masa, sve bi se magnetske igle usmjerile prema polovima, ali budući da se svugdje na svijetu nalaze rudnici željeza, a oko polova ih ima mnogo više, nego drugdje one će upravljati svoj smjer prema polovima. Međutim, uz određeno skretanje prema ostalim masama raspršenim po cijeloj Zemlji.” (str. 242)

Onda isto razmatra ono što se zove “četiri poznata elementa” kao što su zemlja, voda, zrak i vatra od kojih je sastavljen naš planet pa kaže na primjer:

 “Prema tome ono što se obično naziva četiri elementa, zemlja, voda, zrak i vatra po mišljenju nije ništa drugo, nego različita čvrsta i fluidna tijela sastavljena od istih homogenih točaka različito raspoređenih od kojih, ako se još dalje miješaju, nastaju druga još  složenija tijela.” (str. 206, 207)

 Tako prema Boškoviću zemlja je tijelo koje čvrstoču stječe primjesom drugih čestica, voda je likvidno fluidno tijelo bez elastičnosti koju ne možemo zamijetiti ni onda kad upotrijebimo prilično jak pritisak, zrak je fluidno elastično tijelo koje se po svojoj prilici isto tako sastoji od čestica mnogobrojnih vrsta koje sadrži pare i razne druge ishlapljive tvari i raznolika sitna tjelešca koja u njemu plivaju i vatra je fluidno vrlo elastično tijelo koje je ubibano izvanredno snažnim unutarnjim gibanjem i potiče fermentaciju, isijava svjetlo itd. (str. 206, 207)

 Isto tako poznaje vulkansku aktivnost zemlje pa onda na primjer govori u paragrafu 456 Trećeg dijela svoje Teorije:

 “O taljenju i isparavanju reći ću samo to, da jedno i drugo može biti izazvano samom snažnom uzburkanošću čestica nekog izvanredno finog fluidnog tijela čije se čestice dovoljno približuju česticama čvrstog tijela i prodiru također u njihove međuprostore. Odakle sve može proizaći to unutarnje gibanje, izložit ću onda kada budem raspravljao o fermentaciji i vrenju.” (str. 210)

 Znači, Bošković je imao sasvim jasnu ideju unutrašnje strukture Zemlje. Mogli bismo čak reći, da je to bilo njegovo kardinalno pitanje od kojeg je zavisio odgovor o mekoći ovog nebeskoga tijela i kako bi se ono ponašalo u slučaju eventualnog sraza sa velikim masama ili pak sa manjim čvrstim nebeskim tijelima kao što su to komete na primjer ili asteroidi. Iz svega do sada rečenoga proizlazi, da je Boškovićeva “Teorija prirodne filozofije” prvorazredno astronomsko djelo bez kojeg nije moguće promišljati suvremenu astonomsku problematiku pa je tendencija zaborava ovog velikog djela u neku ruku zločin prema ovom našem velikom čovjeku.