Danas smo okruženi mnoštvom pojava koje nisu ugodne Bogu, ali su postale svakodnevnica zbog koje se niko ne uzbuđuje. Jedna od tih stvari je i abortus.
Abortus je prekid trudnoće. Sama riječ abortus potiče od latinskog glagola aboriri što u prijevodu znači propasti, nestati. Ovo se odnosi na plod u ženinoj utrobi, što znači da je abortus nestanak ili propast ploda (fetusa).
Ako je vjerovati u pouzdanost i vjerodostojnost prijava iz zdravstvenih ustanova, onda se do početka devedesetih bilježilo i do 35.000,00 pobačaja, među kojima je bilo nevjerovatnih oko 26.000,00 legalno induciranih, što znači željenih prekida trudnoće. Posljednih godina broj namjernih abortusa se smanjio na oko pet do šest tisuća godišnje......
Gotovo 60 posto žena koje traže pobačaj su u braku, najviše ih je među ženama u dobi od 30 do 39 godina koje k tome već imaju po dvoje djece. Očito je dakle da je u Hrvatskoj svako treće dijete neželjeno. Dr. Urelija Rodina kaže da je gotovo sasvim sigurno da u prekidima trudnoće postoji i tzv. siva zona. Dio te sive zone namjerni su prekidi trudnoće koji su ubrojeni u skupinu patoloških. Drugi dio su pobačaji koji se ilegalno obavljaju u privatnim poliklinikama pa se zato i ne prijavljuju, ili oni koji se privatno i anonimno obave u poslijepodnevnim satima u bolnicama, pa se također ne prijavljuju.
Liječnici prema zakonu imaju pravo na izražavanje prigovora savjesti bez ičijih pitanja ili formalnosti. I do prije nekoliko godina ginekologa s prigovorom savjesti moglo se nabrojati na prst jedne ruke. Najlakše je izraziti prigovor savjesti, ali to nije rješenje, kao što nije pošteno da se ginekolozi smatraju egzekutorima, kažu liječnici.
Osnovno pitanje koje se postavlja kada se govori o moralnosti abortusa jeste da li je fetus živo biće ili ne? Logika, filozofija, medicina....svjedoče da život počinje od trenutka začeća i da je plod ljudsko biće.
Da li je abortus stvar izbora žene ili života i smrti još nerođenog djeteta? Da li je fetus stvar ili još nerođeno dijete? Sigurna operacija ili opasna odluka?
Neki ljudi kažu da žena ima pravo činiti što hoće sa svojim tijelom. No što ako je u tu odluku umiješano još jedno tijelo? Da li žena ima pravo odlučivati o životu ili smrti i stavljati sebe u ulogu Stvoritelja?
Svakog dana bebe izgube život prije nego se rode. Mi ne osjećamo njihovu bol. One ne mogu zatražiti pomoć.
Da li ste ikada vidjeli kako se abortus obavlja, kako izgleda beba koju nazivaju dijelom majčinog tijela, gomilom stanica? Trećina naše generacije ubijena je legalnim putem. Stradali su u abortusu.
- Da li bi se žene odlučivale na abortus kada bi znale što čine?
- Da li je i jedna žena pričala o iskustvu nakon induciranog pobačaja načinjenog nesavjesno, npr. kada joj prilikom tuširanja u bolnici iz genitalija ispadne noga od njezinog nerođenog djeteta sa svih pet prstića!!!!!!, a možda i poneki drugi dio - prethodno ploda njezina ljubavi ili seksa bez odgovornosti?
- Koliko žena se usudilo javno reći o posljedicama pobačaja?
- O probijenim i oštećenim maternicama, upalama maternice i jajnika, krvarenju, sepsi, o sterilnosti nakon nestručno izvedenog abortusa?
Abortus ne smije biti kontracepcija. Četrdesetpet godina je prošlo od kada je na tržište plasirana antibebi pilula, imamo test na plodne i neplodne dane, razne druge načine zaštite, a bojim se i navesti koliko djece je u tih četrdesetpet godina ubijeno.
Žene rade abortuse pod različitim pritiscima: zbog tajne trudnoće i srama od osude javnosti, zbog pritiska od strane partnera, zbog straha od financijske nesigurnosti, zbog mladosti i nezrelosti, rijetko koja zbog zdravlja, traže sva moguća opravdanja da bi opravdale sebe.
Traže da im drugi oproste, a sebi ne mogu oprostiti...
Nakon abortusa padaju u depresiju, odaju se alkoholu, pate, a same su donijele odluku, ili presudu.........
slika abortirane bebe stare 8 tjedana
beba odsječenih nogu
glava abortirane bebe
abortirana beba stara 11 tjedana
slika abortirane bebe u slanom rastvoru
A OVAKVE SU MOGLE BITI - SRETNE ZADOVOLJNE