Sanjam da sam na livadi sa muškim djetetom u naručju – došli smo puštati zmaja, ali me san odvede drugim smjerom. Sa livade skrećemo u šumicu i stojimo na početku te šumice gdje je drveće još rijetko. Pojavljuje se indijanac sa ogromnim vukom (veličine konja), pretpostavljam da će se dijete zasigurno uplašiti, te mu govorim da je sve u redu, da ga ja čuvam. Indijanac mi priča kako je taj vuk njegov zaštitnik i da njega nikad nije strah gdje god se nalazio. Sve se iz sna gubi i ja se nalazim u jednoj od njegovih priča i mene vuk štiti i nije me strah dok prolazim kroz neki tunel koji je do pola ispunjen mutnom, blatnom vodom( idem prema van iz tunela, prema svjetlu).

Najčudnije u tom snu je ta veličina vuka, stvarno je bio ogroman, ali meni nije   bio uopće strašan.

                            Vuk

Radi se o osobi koja je odlučila povratiti svoj mir i spokoj. Puštanje zmaja bi mogla biti neka iscjeliteljska energija…svakako neko unutarnje kretanje. Dijete u naručju je njena unutarnja snaga. Indijanac je arhetipska figura, možda animus, ali prije pomoć iz Jastva, od kojeg kroz priču prima podršku i sagledava svoje probleme. Veliki vuk samotnjak (sivi ) koji je prati je je totemska životinja i znak da je postala svjesna svoga nesvjesnog i da hrabro korača kroz blato prema svjetlu na izlazu tunela. Potrebno je potrošiti još energije da stigne do cilja, ali je svakako na dobrom putu.

 irida