„Kompas je instrument koji reagira na magnetizam Zemlje. Služi za određivanje strana svijeta. Pokretna magnetna igla uvijek se okreće prema sjeveru.“ - je definicija.
Svi imamo mogućnost izbora, a izbor je ono što nas na kraju određuje. Taj unutarnji kompas kod mene ne reagira na magnetizam Zemlje, već na magnetizam života. Pokazuje mi kojim smjerom trebam ići, a njegova pokretna igla se okreće uvijek prema ispravnom smjeru. Jednostavno, zar ne? Pa i nije.
Ponekad sam znala zanemariti smjer pokazivanja pokretne igle i krenula bih malo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje. No neštu u meni me uvijek vraćalo na ispravan smjer.
Vraćalo me moje srce, jer srce nikad ne laže. Cor non mentitur. I na to otoku moje duše sreli su se titraji života i uzbunili bi se ako nešto krene u krivom smjeru.
Uzbunili su se jer su vidjeli novootkriveni osjećaj što je nastao usred procesa obnove bića. Bila sam u šetnji Gornjim gradom, kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove, a bili su mali... poput mrava, čekajući skromno da dođu na red.
Pamtim li te prve titraje, komuniciram li s njima? Ne znam. Ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Hodat ću uz rijeku jednog dana, kao što sam to nekada znala i znam....sjećanje na njih će se vratiti.
Zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih. No... oni su uvijek u nama, mirni ... čekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti.
Što su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići. To je život. Život što se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi.
Prijatelji, koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju... i te vječne teme, koje su uvijek vječne, ponovno se objavljuju.
Zato... hvala vam, moji titraji, što ste me podsjetili da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.
bglavac
edin.kecanovic
