Jednom davno imao sam dva klijenta s različitim problemima. Ante je bio u tridesetim godinama i još uvijek nije mogao ostvariti bilo kakav kontakt sa ženama. Taj problem je rješavao posjetom prostitutkama, što mu je kroz godine iskvarilo način na koji gleda žene i još više otežalo komunikaciju s njima.
Petar je bio u šezdesetim godinama i stjecajem okolnosti godinama nije razgovarao s djecom. Obojica su bila nezadovoljna svojim životom i svakome sam dao jedan praktičan, trivijalno jednostavan savjet. Složili su se da će me poslušati… ali nisu. To je normalno jer inercija je, barem što se tiče ljudskih bića, najmoćnija sila u svemiru.
Život je nezaustavljiv (foto: Today is a good day)
Anti sam predložio da tjedan dana svakog dana šeta centrom grada, zaustavi pet djevojaka i pita ih koliko je sati. Po dobivenom odgovoru trebao je samo zahvaliti i krenuti dalje dok ne ispuni kvotu. Mnogima je taj zadatak toliko trivijalan da bi ga riješili u par minuta… ali ne i Anti. Kada sam mu objasnio što očekujem, paralizirao se od užasa i počeo smišljati izlike zašto on to ne može i kakve bi mu sve grozne stvari one mogle reći. Na kraju se smirio i prihvatio zadatak, mada sam osjetio da je samo htio promijeniti temu.
Petar posljednjih desetak godina nije imao kontakt sa svojom djecom. U razgovoru s njim jasno je da ga je to mučilo i htio je nešto poduzeti. Umjesto da mu predložim nešto šokantno – da im se pojavi na vratima ili da uzme mobitel u ruke i nazove ih, dao sam mu jednostavan zadatak.
Rekao sam mu da se na njemu jasno vidi da ga to strašno muči već deset godina. Objasnio sam mu da ga to može mučiti svakog dana sljedećih 25 godina. Složio se da bi bez djece tih 25 godina bile život u paklu. Moj savjet je bio da do našeg sljedećeg susreta samo razmisli o ideji da im se javi.
Unatoč tome što su se složili da su im početni zadaci bili jednostavni, Ante i Petar to nisu učinili. U Petrovom slučaju situacija je čak bila i smiješna jer je rekao da nije stigao razmisliti o tome, a govor tijela pokazivao je da se zbog toga osjeća posramljeno.
Ante i Petar su žrtve inercije. Koliko god oni živjeli u okovima vlastitog uma, koliko god oni svakodnevno patili zbog toga i vapili za promjenom, nastavljanje istim olovnim putem neusporedivo je lakše od promjene – ma koliko ona trivijalna bila.
Iako su oni su imali ozbiljne probleme, isti princip važi i za vas.
Ako želite nešto promijeniti u životu, najprije morate naći kvalitetan odgovor na pitanje “zašto se mijenjati?” Možete si svjesno govoriti “ovo je nepodnošljivo”, “tako dalje ne ide”, “ako nastavim ovim putem umrijet ću”, ali vaša podsvijest ne sluša ta blebetanja.
Ona je praktična.
Ona zna da u ovom trenutku dišete, razgovarate, jedete, pijete… funkcionirate! Ako je sve što ste u životu činili rezultiralo time da u ovom trenutku niste mrtvi, vaša podsvijest ne vidi nikakvog razloga za promjenom. Promjena je stres, rizik, šok, prilika da nešto ozbiljno krene po zlu!
I zato, da biste promijenili inerciju, morate imati razvijenu snagu volje… jer dobro znate koliko je uspješan svaki plan koji “počinje od sutra, kunem se”. Kako ojačati snagu volje? Pročitajte u sutrašnjem tekstu.
bglavac
edin.kecanovic
