Ono što znamo temelji se na spoznaji Kabalista – i onome što su o tome otkrili u kabalističkoj literaturi. Došli su do spoznaje da se izvor cjelokupne stvarnosti nalazi u Višoj Sili, koju su nazvali “Njegova Bit”, obzirom da nisu razumjeli Njega samoga.

 

Njihovo najveće postignuće je sljedeće: Iz Njegove Biti proizlaze misao i namjera za stvaranjem stvorenog bića u tako da stvorena bića budu zadovoljena. Tu namjeru nazvali su „misao stvaranja“ ili „Više Svjetlo“. Kao takva, u odnosu na stvoreno biće, svjetlost predstavlja Stvoritelja jer Njegova je bit nepojmljiva stvorenim bićima. Prije, odnos Stvoritelj – stvoreno biće odvija se kroz Više Svjetlo. Stoga, Više Svjetlo proizlazi iz biti Stvoritelja, jer On želi stvoriti i činiti dobro stvorenom biću ispunjavajući ga užitkom.

 

Takoreći, svrha Svjetla je stvoriti biće koje bi Svjetlo doživljavalo kao užitak. Kabalisti su stoga stvorena bića nazvali „ posuda“ za Svjetlo. Svjetlo koje proizlazi iz Biti, sa namjerom za stvaranjem stvorenog bića je faza „korijena“, jer je izvor cjelokupnog postojanja.

 

Svjetlo također stvara i želju za uživanjem u njemu, želju koja se još naziva i „želja za primanjem svjetla“. Količina užitka ovisi isključivo o stupnju volje za primanjem užika. To je slično našem svijetu u kojem trbuh osobe može biti prazan, no ona i dalje ne želi jesti. Stoga, želja je izgrađena posuda, i bez želje nema ispunjenja. Jer, u duhovnosti nema prisile, i ispunjenje je uvijek u skladu sa snagom želje.

 

Svjetlo, koje proizlazi iz Biti, stvara posudu i ispunjava ju. Užitak kojeg stvoreno biće osjeti pri primanju Svjetla naziva se „Svjetlo Mudrosti“, a želja koju Svjetlo stvara je „Faza 1“ - prvi aspekt buduće posude. No, želja još uvjek nije neovisna jer ju je Svjetlo izravno stvorilo.

 

Istinsko stvoreno biće je ono koje samostalno želi uživati Svjetlu koje dolazi od Stvoritelja, a da bi uživalo u Svjetlu, samo stvoreno biće treba željeti postati ispunjeno Svjetlom. Takoreći, želja proizlazi iz njega samoga a ne iz Stvoritelja. Kako bi željelo primiti Svjetlo, stvoreno biće treba unaprijed znati koliko je velik užitak koji je sadržan u Svjetlu. Stoga ono isprva treba biti ispunjeno Svjetlom, a nakon toga u stanju u kojem ostaje bez njega. Tada se rađa istinska želja za Svjetlom. Upoznati smo s time iz svakodnevnog života: kada nekoj osobi date voće koje nikada prije nije okusila, osoba dakako nije imala predhodnu želju za tim voćem. Jednom kada ga okusi, međutim, i iskusi užitak koji se nalazi u njemu, i ako joj ga zatim oduzmemo, počet će čeznuti za voćem, odnosno užicima koji se u njemu nalaze. Sama žudnja je nova želja koju osoba osjeća u svojoj nezavisnoj volji. Stoga je nemoguće izgraditi posudu iz jednog čina.

 

Prije, kako bi volja osobe znala od čega tražiti i željeti takav užitak, osoba mora proći kroz cijeli proces razvoja želje. To je stanje u Kabali postavljeno kao zakon: „širenje Svjetla unutar (stvorenog bića) volje za primanjem, i njezino odvajanje u tom pogledu, čini posudu dostojnom za svoju svrhu primanja Svjetla i uživanja u njemu“.

 

Razine razvoja volje za primanjem nazvane su „faze“, jer predstavljaju nove aspekte u volji za primanjem. I tako, Svjetlo koje ispunjava posudu daje stvorenom biću, zajedno sa užitkom, i sposobnost „davanja“. Dok posuda još uvijek uživa u Svjetlu, odjednom počinje osjećati želju za davanjem kao što to Svjetlo čini, zbog toga što Stvoritelj ispunjava Svjetlo sa sposobnošću za darivanjem posudi želje za davanjem.

 

Jednom kada je Svjetlo stvorilo fazu 1 i potpuno ju ispunilo, stvoreno biće počinje osjećati kako bi voljelo sličiti svom Stvoritelju. Obzirom da je to nova želja, naziva se „faza 2“. „Faza 2“ je želja za davanjem, a užitak koji u toj fazi proizlazi iz sličnosti sa Stvoriteljem naziva se „Svjetlo Milosti“. Ovdje vidimo da je faza 1 u suprotnosti sa fazom 2: želja u fazi 1 je primanje, u fazi 2 je davanje.

 

Svjetlo u fazi 1 je „Ohr Hochma“, „Svjetlo Mudrosti“ a Svjetlo u fazi 2 je „Ohr Hassadim“, „Svjetlo Milosti“. Kada želja za primanjem u fazi 1 počne osjećati užitak u Svjetla koje ju ispunjava, istog trena osjeti da je Svjetlo davatelj – a ona je primatelj, pa želi biti poput Svjetla: ne želeći primati, nego davati. Stoga, želja za primanjem sama po sebi nestaje i ostaje praznina Svjetla Mudrosti, jer užitak se ne osjeća bez želje za njim.

 

Želja za primanjem ne može ostati, doduše, bez Svjetla Mudrosti, jer to Svjetlo njezina života. Stoga je potaknuta na primanje trunke Svjetla Mudrosti. Ova nova volja, „faza 3“, zapravo u sebi sadrži dvije želje: 1) sličiti Svjetlu, 2) želju za primanjem još nešto Svjetla Mudrosti.

 

Dakle, ona osjeća dvije vrste Svjetla: Svjetlo Milosti, sa željom za davanjem, i Svjetlo Mudrosti sa željom za primanjem. Kada faza 3 osjeti da je od dva Svjetla koje ju ispunjavaju, Svjetlo Mudrosti ono koje joj po prirodi daje život, tada nezavisnom odlukom prima Svjetlo Mudrosti u njegovom cjelovitom obliku.

Slika 1: Četiri faze razvoja Izravnog Svjetla

Vidimo da Svjetlo koje proizlazi iz Biti Stvoritelja stvara posudu u 4 koraka. Stoga, konačna želja, nazvana „faza 4“, jedino je stvoreno biće. Sve predhodne faze su samo razine u njegovom razvoju.

Zapravo, cjelokupna kreacija je samo faza 4: sve što postoji osim Kreatora – spada u fazu 4. Faze 0-4 također su nazvane: shoresh, aleph, bet, gimel i dalet pojedinačno gledano. Faza 4 naziva se „Kraljevstvo“ (Malchut), jer u njemu vlada želja za primanjem. Također, faza 4 naziva se još i Olam Ein Sof (Svijet Beskonačnosti).