Umjetna drvca
Umjetna drvca postaju sve popularnija zato što ih smatraju praktičnijima i (ako se koriste nekoliko godina) jeftinijima od pravih drvaca. Takva drvca dolaze u mnogo
boja i "vrsta", a mogu se kupiti i neka koja su već unaprijed ukrašena lampicama. Na kraju božićne sezone umjetna se drvca mogu rastaviti i spremiti.
Umjetna drvca ponekad su i nužna u unajmljenim domovima (pogotovo u stanovima) zbog potencijalne opasnosti od
požara koje mogu izazvati osušena prirodna drvca zbog čega ih neki stanodavci i zabranjuju. Također mogu biti nužna osobama alergičnima na golosjemenjače.
Pernata drvca
Prva umjetna drvca bila su stolna pernata drvca napravljena od
guščjeg perja obojenog u zeleno koje se lijepilo na štapiće i zatim pričvršćivalo na veće štapiće, kao grane stabla. Proizvodnja takvih drvaca počela je u Njemačkoj u 19. stoljeću kako bi se spriječila daljnja deforestacija. Na tim su se "minimalističkim" drvcima lijepo isticali maleni ukrasi.
Moderna drvca
Prva moderna umjetna drvca počele su izrađivati tvrtke koje su se bavile proizvodnjom
četki. Drvca su se radila na isti način, od životinjske dlake (većinom od svinjskih čekinja) a kasnije i od plastičnih čekinja, obojanih u zeleno, koje su se umetale između svinutih žica koje su činile grane drvca. Grane su jednim krajem svinute zajedno kako bi se formirala veća grana koja se zatim umetala u veći drveni štap (danas metalan s plastičnim prstenovima) koji je služio kao deblo drvca. Svaki red grana bio je druge veličine, obilježen različitom bojom ili naljepnicama radi lakšeg sastavljanja.
Prva su takva drvca izgledala kao
borovi dugih iglica, ali kasnije se za izradu iglica počeo koristiti PVC. Mnoga su drvca imala i veoma kratke smeđe "iglice" koje su bile pomiješane s dužim zelenim iglicama, kako bi imitirali pravu granu. Takva su drvca svake godine postajala malo realističnija, a neki su luksuzni modeli imali i više stilova grana te se za njihovu izradu koristila nova tehnologija "pravih" iglica (True Needle technology) kako bi se što bolje imitirala priroda. Mnoga drvca danas dolaze u manjim inačicama, za korištenje u manjim prostorima. Grane većine kvalitetnijih drvaca već su pričvršćene za deblo i potrebno ih je samo spustiti, dok kod jeftinijih modela grane treba pričvrstiti na deblo.
Dizajnerska drvca
Prva umjetna drvca koja nisu bila zelena bila su drvca metalik boje koja su se pojavila
1958. godine, a bila su prilično popularna 1960-ih godina. Ta su se drvca radila od aluminija pričvršćenog za metalne štapove kojima je kao potpora služio veći drveni ili aluminijski štap. Neka su takva drvca bila izrađena od papira prevučenog aluminijem i stoga su bila zapaljiva. Predstavljala su veliku opasnost od požara u slučaju da se izravno na njih stavi izvor svjetlosti, posebno zato što su se u tom razdoblju prodavale relativno vruće žarulje; upozorenja na taj efekt još se uvijek izdaju uz neke lampice za božićna drvca.
Novija se takva drvca mogu sigurno koristiti s lampicama, što zbog korištenja materijala koji sprječavaju požare, što zbog veće sigurnosti pri korištenju samih lampica.
Ostala umjetna drvca ne moraju uopće izgledati kao
četinjače osim utoliko što su trokutastog ili stožastog oblika, a mogu biti izrađena od kartona, stakla, plastike ili slaganjem ukrasa u određeni oblik. Takva drvca često služe kao stolni ukrasi.
Ostale vrste
2005. godine u SAD-u su postala popularna naopaka božićna drvca.[4] Ona su se u početku prodavala trgovcima i omogućavala su kupcima da se više približe ukrasima koji su bili na prodaju. Kupci su željeli naopaka drvca kopirati i koristiti privatno. Prodavači takvih drvaca tvrdili su i da se ispod njih mogu staviti veći božićni darovi. Naopaka božićna drvca dolaze u tri inačice: samostojećoj, visećoj i zidnoj. Samostojeća drvca imaju ravnu bazu. Viseća drvca imaju bazu koja se može pričvrstiti za strop, a zidna su drvca zapravo samo polovica drvca koje se može pričvrstiti za zid.
Ostale vrste umjetnih drvaca uključuju mala drvca koja govore ili pjevaju te drvca iz kojih u malu ukrasnu kutijicu od kartona pada "
snijeg" (zapravo male kuglice stiropora) koji se zatim ponovno cjevčicom skrivenom uz deblo drvca provodi do vrha drvca.
Ekološka pitanja
Vode se rasprave o tome jesu li za prirodu bolja umjetna ili prava drvca. Umjetna se drvca obično rade od PVC-a, toksičnog materijala koji se često stabilizira
olovom. Uz neka drvca dolazi upozorenje da se prašina ili iglice s drvca ne bi trebale udisati ili jesti. U nekim se umjetnim drvcima koriste male količine materijala s pravih stabala. Na primjer, kora pravog stabla može se koristiti kao površina debla umjetnog stabla. Polietilenska su drvca manje toksična, ali i skuplja, od drvaca napravljenih od PVC-a.[5]
Umjetna se drvca mogu koristiti mnogo godina, ali ih obično nije moguće reciklirati, zbog čega završavaju na smetlištima. Prirodna se drvca mogu koristiti kratko vrijeme, ali se mogu reciklirati i koristiti kako bi se zaštitilo tlo ili spriječila
erozija.[6] Također, prirodna drvca tijekom rasta pomažu u smanjenju ugljičnog dioksida u atmosferi.
Organski uzgojena božićna drvca smatraju se boljima za okoliš od onih pri čijem je uzgoju korištena veća količina
Ostala drvca
Na
Novom Zelandu, stabla Pōhutukawe (Metrosideros excelsa), opisuju se kao prirodna božićna drvca zato što cvatu u vrijeme Božića, a izgledaju kao božićna drvca zbog svojih crvenih cvjetova i zelenih listova.
Koriste se i božićna drvca napravljena od biljke
božićne zvijezde koja je inače i čest božićni ukras.
Ukrasi
U srednjem je vijeku u nekim dijelovima Europe postojao običaj priređivanja predstave o raju u crkvi za
Božić. Dio te predstave bilo je i stablo na koje su se vješale jabuke. Jabuke su predstavljale plodove stabla spoznaje dobra i zla u rajskom vrtu. Uz njih su išle i figure Adam i Eva (kojih se Crkva spominju na Badnjak) i zmije. Kasnije su se jabukama dodali i drugi plodovi, a onda i umjetne kugle, i druge figurice. Za ukrašavanje božićnog drvca danas se obično koriste girlande i vrpce. Za izradu krhkih božićnih ukrasa od obojenog stakla krajem 19. stoljeća specijalizirale su se češke i poljske tvornice stakla, a kasnije se izrada takvih ukrasa razvila u veliku industriju te je iznjedrila i poznata dizajnerska imena. Drvce se obično ukrašava i svijećama ili električnim svjetlima (lampicama odnosno žaruljicama), a ukras na vrhu drvca, obično zvijezda ili anđeo, upotpunjava cjelokupni izgled. Kuglice su također veoma uobičajena dekoracija. Obično se sastoje od prilično malene šuplje staklene ili plastične sfere na koju se stavlja tanki sloj metalik boje kako bi se s kuglica reflektiralo svjetlo te još jednog tankog sloja pigmentiranog polimera kako bi kuglica dobila obojenje.
U Hrvatskoj, drvca su se najčešće ukrašavala voćem, raznim slasticama, srebrnim i zlatnim nitima, a rjeđe i staklenim figurama, tamo gdje je to financijska situacija dopuštala. Uz to, čest su ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci. Na drvca su se stavljali i komadići
vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg. Ispod drvca stavljaju se i jaslice, a često i božićna pšenica, posađena na blagdan Svete Lucije te razne figurice i ukrasi.
Crkve se također ukrašavaju božićnim drvcima na kojima se koriste ručno izrađeni ukrasi s različitim simbolima vezanima uz
Božić ili se ona ukrašavaju veoma decentno i gotovo neprimjetno.
Prostirke za drvca
Kako su se za osvjetljavanje drvaca isprva koristile svijeće, a tek kasnije električne žaruljice, na pod ispod drvca često se stavljala prostirka kako bi se
pod zaštitio od voska te kako bi se skupile sve iglice koje su otpale. Čak i kad su se počele koristiti električne žaruljice i umjetna drvca, prostirka je zadržana kao dekorativni detalj: između ostalog, ona skriva stalak drvca koji iako možda nije lijep prizor, ima važnu sigurnosnu ulogu.
Dok su prostirke nekad bile obične, bez posebnih detalja ili ukrasa, danas su one često ukrašene raznim ornamentima.
Proizvodnja
Svake se godine u Sjevernoj Americi proizvede od 33 do 36 milijuna, a u Europi od 50 do 60 milijuna božićnih drvaca.
U Hrvatskoj se na godinu proizvede oko 500 000 božićnih drvaca. 40% ukupne domaće proizvodnje odvija se u trima županijama sjeverozapadne Hrvatske -
Bjelovarsko-bilogorskoj, Koprivničko-križevačkoj i Zagrebačkoj.[7] U Hrvatskoj je 2006. godine bilo više od 1000 registriranih proizvođača božićnih drvaca.[8]
Izvori
↑ Tshan, Francis J. Adam iz Bremena
↑ Credition UK National Shrine of St. Boniface. Boniface of Crediton.
↑ Fake trees turn Christmas on its head, USA Today, 7. studenog 2005.
↑ Grist environmental commentary: Christmas trees
↑ Engineer Update: Old Christmas trees protect town beach
↑ Tržište proguta 500 tisuća božićnih drvaca, križevci.info, 3. listopada 2007.
↑ [1], CEPOS, 11. prosinca 2006
Vidi još
Vanjske poveznice
bglavac
edin.kecanovic
