Vježbajmo nevezivanje za ljutnju da bismo uklonili uzrok te ljutnje. To nećete moći  učiniti dok se ljutnja ne stiša. Kada se ljutnja stiša, počnite sa vježbanjem tako što ćete se sjetiti okolnosti u kojima je došlo do ljutnje. Otkrijte koje su misli izazvale ljutnju, a zatim je raspalile. To može biti neki sud, odbacivanje, optuživanje, zamišljanje strašne osvete, kao i misli koje opravdavaju ljutitu reakciju. Nemojte se povesti za tim mislima već ih samo promatrajte sa distance, kao da gledate lik u nekoj predstavi kome te misli prolaze kroz glavu, ali s kojim se ne poistovjećujete.  Pošto ste bili vezani i poistovjećeni s tim mislima, budno pazite na svaki znak ponovnog poistovjećivanja s njima jer će to ponovo izazvati ljutnju.

Ako ljutnja opet počne da se podiže, smjesta se odvojite od ljutitih misli i pustite ih da odu. Upravo ste imali živi primjer toga kako misli izazivaju ljutnju. Nastavite sa vježbanjem tek kada možete da se u dovoljnoj mjeri i  da biste mogli da ih promatrate a da se za njih ne hvatate niti na drugi način reagirate. Ako želite prestati sa vezivanjem treba je usvojiti takvo gledište. Ljutnja može postati naš učitelj Ljubavi uspijemo li napraviti taj preokret.­­ Kada budete mogli promatrati misli koje su vas razljutile, ostanite sasvim prisutni s njima ali odvojeni, sve dok ne budete osjećali ni najmanju identifikaciju.

Možda će vas okolnosti koje ste stvorili i nasmijati, što je znak nevezanosti.
Oslobađanje od vezanosti za misli koje izazivaju ljutnju postaje mnogo lakše kada shvatite da su sudovi puni prebacivanja koji su u vama raspalili bijes u stvari kritički stav prema jednom dijelu vas koji ste kao u ogledalu vidjeli u drugoj osobi. Da biste otkrili ogledalo, nabrojte osobine ili postupke osobe koja vas je razljutila. Onda pokušajte vidjrti kako vi  imate te osobine ili ste slično postupali. To može biti prilično teško jer te ste karakteristike od sebe sakrili, odričući ih se i projektirajući ih  ka vani.
Zato se iskreno potrudite otkriti kako vi imate baš te karakteristike koje poričete. Imate ih. Da ih niste kod sebe osudili, ne biste ih osuđivali ni kad su se pojavile kod drugih. Kada odbijemo da ih vidimo u sebi, one se javljaju kao naš doživljaj drugih ljudi kako bismo ih mogli prihvatiti i otvoriti Srce prema njima.