19. Član

DALEKOSEŽNOST LIJEČENJA

Zakon sudbine

Velik je i stalno se povećava broj medicinara koji vjeruju u to daje zakon sudbine važan faktor kod oboljenja i trajanja bolesti, makar ne vjeruju u lažan zaključak o neumoljivosti sudbine. Om priznaju da Bog nerado muči i nema te namjere, pa ni kod povrede zakona. Oni razumiju da sve boli i patnje služe samo tome da nam se dadu stanovite pouke, koje na drugi način ne bi mogli naučiti. Zvijezde pokazuju otprilike vrijeme koje je potrebno da naučimo zadaću ali ni sam Bog ne može odrediti ni vrijeme ni količinu potrebnih patnji. Mi sami imamo to pravo, jer smo božanski. Ako postanemo svjesni naših povreda i počnemo živjeti prema zapovjedima Božjim prije nego uplivi zvijezda prestanu, onda smo izliječeni od naše duhovne, moralne ili tjelesne bolesti. Ali ako ustrajemo do kraja jednog takvog stava Planeta a da ne naučimo našu lekciju, onda će nas jedan još štetniji planetarni položaj u neko kasnije vrijeme prisiliti na poslušnost.

Izgleda da su rak i sušica neizlječivi ali još uvijek postoji mogućnost da im se doskoči, i to će sasvim sigurno uspjeti kada će protiv njih usmjerena snaga biti dovoljno jaka. Kao i sve druge zemaljske pojave i ove su bolesti posljedica jednog duhovnog uzroka, i ako ih mi spoznamo i možemo suprotstaviti nešto od protivne prirode, imamo izgleda na uspjeh, ali bolesnik se neće nikada svoga stanja osloboditi ako će se predati i neće se i sam boriti. Boravak na čistom zraku, jaka volja za ozdravljenjem, nada koja ne popušta- i jedna jednostavna, hranjiva, zdrava košta izliječit će i najteži slučaj sušice. Kod raka je teško reći kada je sudbinska krivica koja je prouzročila bolest izravnata, ali znamo za mnogo slučajeva u kojima je rak slabijeg oblika bio izliječen. Ma i kod uznapredovalog stanja nema smisla napuštati nadu, dokle god živimo.

Obzirom na ovapnjenje žila (sklerozu) postoje razne metode pomoći kojih se talog može izlučiti, pa ako to uspije može bolesnik biti jednako zdrav kao nekada. Posebno onda ako se čovjek može navesti na to da prizna gnješenje protiv prirodnih zakona koje je bolest izazvalo. Svi bi mi morali ići za tim ciljem. Bila bolest izliječena ili ne važno je da se osobu pouči o tome koji je prirodni zakon povrijedila. Ako dođe do toga da shvati duhovne uzroke bolesti i uvidi potrebu ćudoredne promjene, primjereno božanskim zakonima, onda takvu osobu u budućnosti bolest više neće napadati. Mi zato radimo da se ubrza dan oslobođenja, da dovedemo čitavo čovječanstvo do ostvarenja zdravlja.

Prije nego se umiješamo u sudbinu dozvolite prvo, da raščistimo tko je tu sudbinu napravio. Mi sami! Mi smo stavili snagu u pokret koja je kao sudbina dozrela. Ali kako smo je stvorili imamo sigurno i pravo daje preoblikujemo, ukoliko smo za to sposobni. U stvari to je pravi biljeg božanski, da vladamo sami sobom. Većinom ljudima vladaju nebeska tijela što zovemo satom sudbine. Dvanaest znakova Zodiaka označuju dvanaest dana i noći, Planeti se mogu usporediti s kazaljkama koje pokazuju godinu kada je dozrela određena sudbinska krivica da bi u našem životu imala učinak. Mjesec pokazuje mjesec i privlači određene uplive, koje mi osjećamo iako ne znamo čemu oni služe, ali ti uplivi vuku na to da dovedemo naše poslove u sklad sa sudbinom koju smo stvorili u pnjašenjm životu, i ono što je predviđeno će se neizostavno dogoditi ako- da postoji jedan "ako" hvala Bogu, jer kada ne bi postojala ta mogućnost promijeniti usud, onda nas pustite sjediti primjereno onoj biblijskoj: "Pustite nas dajedemo i pijemo i budemo sretni jer sutra smo mrtvi". Bili bi onda u rukama jedne neumoljive sudbine i nesposobni sebi pomoći. Ali postoji hvala Bogu jedna mogućnost, koja nije označena u horoskopu, naime, da se ljudska volja sama potvrđuje i da može sudbinska djelovanja osujetiti, kao što je Ella Wheeler pjesnički izrazila:

Jedna lađa jedri na istok, druga na zapad S jednim te istim vjetrom što puše Položaj jedra to je, a nije vjetar Što određuje pravac, kog se one drže

Osobito je važno da mi jedra naše životne barke tako postavimo kako mi to želimo a radi miješanja sudbine da ne strahujemo. To je i smisao pojma "afirmacija" kao životnog faktora. Strahovanje je samo po sebi ludo. Nama je u životu potreban rad i djelovanje, što ćemo na sljedećem primjeru lako razumjeti. Uzmimio daje sjeme jednog lijepog karanfila obdareno govorom i da nam kaže: "Ja sam karanfil". Ne bi li mi odgovorili: "Ne, ti nisi karanfil ti malo ludo biće. Ti imaš tu sposobnost u sebi, ali ti moraš van u vrt i moraš se za neko vrijeme zakopati i rasti. Jedino na taj način možeš postati karanfil, ali ne time da to tvrdiš." Sve tvrdnje da smo božanski su prazne ako ih ne prate djela božanske prirode. Ona će potrvditi naše božanstvo a riječi to nikada ne mogu.