Liiečiti ili izliječiti

Kako većina ljudi ne zna razliku između liječiti i izliječiti može biti korisno protumačiti tu razliku, koja se uglavnom sastoji u tome da li bolesnik surađuje s liječnikom ili ne surađuje. Netko pokušava drugog "liječiti" masažom ili lijekovima - bolesnik je u oba slučaja pasivan kao ilovača koju lončar mijesi. Bez sumnje da i kod tog postupka mogu nestati organske smetnje i osoba ozdraviti, ali to je samo jedno prolazno olakšanje, jer ono nije vodilo računa o pravom, osnovnom uzroku bolesti. Bolesnik ne razumije da je bolest nastupila kao posljedica kršenja prirodnih zakona, pa je zato sklon činiti ponovno isto i s istim rezultatom se bolest vrati. Liječenje je tjelesni postupak. Izliječiti nekog od bolesti potpuno je nešto različito, jer ovdje mora bolesnik stalno surađivati s liječnikom duhovno i tjelesno.

Da bismo obrazložili, ne možemo učiniti ništa bolje nego promatrati život i djelovanje našeg velikog uzora Krista. Ljudi koji su k njemu dolazili nisu očekivali samo tjelesno liječenje nego su znali da će olakšanje doći po snazi duha. Imali su beskrajno povjerenja u Njega, a da je to bilo bitno vidimo iz događaja koji se opisuju u 13. članu Matejevog evanđelja, gdje se za njega kaže daje išao k ljudima s kojima je Isus, izvorni vlasnik tijela u svojoj mladosti zajedno stanovao. Ljudi su vidjeli samo vanjskog čovjeka: "Zar to nije Isus, sin Josipa, nisu li njegova braća kod nas ?" itd. Oni su vjerovali da iz Nazareta ne može doći nikakav Veliki i prema njihovoj "vjeri" im se i dogodilo, jer čitamo: "I on baš ovdje nije činio čuda radi njihovog nevjerovanja".

Ali vjera bez djela je mrtva, i u svakom slučaju gdje je Krist nekog izliječio imala je ta osoba i sama nešto učiniti. Morala je aktivno surađivati s velikim liječnikom prije nego li se liječenje moglo provesti. On je uzetom rekao: "Pruži svoju ruku" i kad je čovjek to učimo rukaje bila iscijeljena. Jedan drugi morao je svoj krevet dići i otići, a kadje to učinio bolest je nestala. Slijepom je rekao: "Idi i operi se u jezeru Siloah". Opsjednutom "Pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu"itd. U svakom pojedinom slučaju tražio je aktivnu suradnju bolesnika, a ona je bolesnika podupirala. To su bili samo jednostavni zahtjevi, ali im se moralo pokoriti, da bi duh poslušnosti podupro djelo liječnika. Kad je leprozni Naeman došao k Elisi, on je mislio da će prorok doći iz kuće i prirediti veliku magičnu predstavu da ukloni mrlje od lepre s njegovog tijela. Ali doživio je razočaranje, pa kad mu je prorok poručio: "Idi i operi se sedam puta u Jordanu" on se razljutio i odgovorio: "Zar nemamo velikih rijeka u Asiriji, zašto da se perem u Jordanu?" U njega nije bilo duha poslušnosti koji je apsolutno potreban da djelo uspije, i možemo biti sigurni da ne bi bio izliječen od svoje bolesti da je i dalje davao otpor. Niti bi djelovalo kod ijednog od onih koje je Krist izliječio, kad ne bi poslušati ono što se tražilo. To je apsolutno siguran prirodni zakon. Bolest dolazi radi neposlušnosti. Poslušnost sporedno o čemu se radilo, bilo o pranju u Jordanu ili pružanju ruke, pokazuje promjenu svijesti, i čovjek je onda u stanju da primi blagotvorni balzam koji može doći preko Krista ili nekog liječnika, već prema slučaju, na ovaj ili onaj način. Ljekovita snaga dolazi u svim slučajevima od našeg nebeskog Oca koji je veliki liječnik.

U liječenju djeluju tri velika činioca:

1. snaga našeg Oca na nebu

2. liječnik

3. poslušni duh bolesnika, na kojega snaga Oca može djelovati preko liječnika tako da rastjera sve bolesti.

Budite posve sigurni da je čitav Svemir prožet snagom Oca, koji uvijek stoji na raspolaganju da izliječi bolesti svake vrste. To je vrhunska istina.

Liječnik je žarište, nosač, kroz njega se ulijeva snaga u tijelo bolesnika. Ako je on prikladan instrument, svet, skladan te stvarno i istinito u harmoniji s Beskrajnim, onda nema nikakvih zapreka za čudesna djela našeg Oca koja on čini preko liječnika, kad mu dođe bolesnik poslušnog i prijemljivog duha.