GROŽĐE, VINO, DRAGI KAMEN, ŽENA

 

Jedna je od važnih osobenosti ta da se grožđe i vino ne

prožimlju. Ne proizlazi uvijek od finog grožđa i najbolje

vino. Ovdje nije riječ o plemenki, komercijalnom,

takozvanom delikatesnom grožđu, koje po mom sudu

nikada nije bilo kadro izraziti nešto bitno. Želim govoriti

o plemenitom alfuz aliru, kraljici vinograda gospođi

Matthias, štoviše o otonelu, o kralju svih vinograda - crnom

hamburškom muškatu. Izuzev otonel-muškata,

više-manje sva ostala grožđa nisu tako pogodna za vino.

Od grožđa manje prikladnog za jelo pripremaju se dobra

vina. U Somlou sam kušao grozd s drevnog šomloškog

čokota. Onako za oko bio je lijep, gotovo potpuno

svjetlozelen, velik, okruglih prozirno staklenastih i

opalnih bobica, ali o okusu nemam ništa izuzetnog reći.

Na Sredozemlju sam dosta često doživio da se iz

neuglednog grožđa pripremaju dobra vina. Jednom sam

se zaista zaprepastio. Na čokotu samo nekoliko rijetkih

grozdova s bobicama jedva veličine graška. Zar je to

grožđe bolesno, zapitao sam. Probao sam ga, bilo je dosta

slatko, s čudnim okusom surogata kave. Kora debela i

tvrda. Dalmatinac se nasmijao. Donio je vino i ponudio

1. Istog mi je trena sinulo u glavi koliko je pijenje

erotičnije od jedenja. Ono je najbliži srodnik ljubavi.

Vino je bilo poput tečnog dugog poljupca.

Sada bih želio govoriti o mojoj najljepšoj vinskoj

meditaciji. Ona se zbila u berenjskim vrtovima, kraj

podruma gdje sam sjedio na kamenoj klupi ispod velikog

oraha, s pogledom pruženim na jezero. Nasuprot

Badacsony i Gulacs, brežuljci Revfiilopa i Szigliget. Bilo

je vrelo poslijepodne. Cijelo sam se dopodne kupao,

zatim sam ručao i nakon kratkog odmora izišao sam

čitati. Ali knjiga je pored mene ostala ležati netaknuta, a

ja sam samo uživao u ljetu. Grožđe je na čokotima već

dozrijevalo. Ovdje rizling. Tamo silvanci. Ondje otelo.

Burgundac, medeno bijelo, porto: zaista neobično, tada

sam pomislio kako je sve ovo mnoštvo skrivenih pojava

jedinstveno Jedno, a vrijednost im je upravo u tome što

je svaki od njih neponovljiv on sam i nitko drugi. Grožđa

su i vina poput dragog kamenja. Jedinstvene pojave

Jednog. Počeo sam uspoređivati smaragd, rubin, topaz,

ametist, kameol, dijamant s njihovim odgovarajućim

vinima. Ne mogu poreći da mi je u ovoj djelatnosti od

izuzetne pomoći bila žena. Kao i uvijek i u svemu, kad

god bih razmišljao o beskrajnim raznolikostima duhovnih

bitnosti. Ni drago kamenje nije ništa drugo nego

žene i djevojke, incognito poruke, zadržavajući samo

jednu osobinu svoje ljepote, blistavu draž. To im je

čarolija. Ali tu čaroliju ne bismo smjeli uzeti kao opsjenu,

već kao prirodnu magiju. U njima je to stvarno biće. Bit.

Kad bih imao tu sposobnost, izdvojio bih, primjerice, iz

jedne lijepe djevojke duhovno biće i pročišćavao ga,

sažimao, destilirao, cijedio, kristalizirao, sve dok ne

dobijem neprolaznu sažetu bit. Na kraju bi se od svake

lijepe žene mogao napraviti dragi kamen. Ili vino - ali

tada je ne bi trebalo kristalizirati već otapati. Dragi bih

kamen koristio tako što bih ga optočio zlatom i osnovu

mu upijao očima. A vino, naravno, tako što bih ga popio.

Psalam kaže: kušajte i vidite. Svakako bi bilo najbolje

kada bih dragi kamen mogao preobraziti u ženu,

nauživati se u njoj, zatim je opet pretvoriti i popiti, i na

kraju iznova ostaviti nikada istrošenim dragim kamenom.

Bio bi mi safirom i ametistom i biserom i dijamantom i

smaragdom i topazom, ženom i vinom.

Moja glavna postavka anatomije zanosa glasi: ljubav

je korijen svakog zanosa. Vino je tekuća ljubav, dragi

kamen je kristalizirana ljubav, žena je živo biće ljubavi.

Dodam li tome cvijeće i glazbu, tada doživljavam kako

ljubav titra u bojama, pjeva i miriše i živi, i mogu je pojesti

i popiti.

Dragi kamen, kažu alkemičari, nije ništa drugo do

čisto duhovno biće koje je živjelo u iskonskom

univerzumu, anđeo, ali kada je čovjek pao u grijeh,

povukao ga je sa sobom u materijalnost. Ono se

preobrazilo u kamen. I kao kamen, još uvijek je zadržalo

onu blistavu čistoću. Ova postavka potvrđuje moju teoriju

o tome da u vinu i grožđu zapravo žive duhovna

ulja i da su ona geniji.

Sjedio sam tako i meditirao u berenjskim vrtovima, i

kada sam o zalazu sunca krenuo kući, uspio sam to

plodno poslijepodne završiti izrazito vedrim naglaskom.

Kraj puta sam zapazio hibridne vinograde. U

prvom sam se trenu zaprepastio. Ama koje li je ovo

vrste dragi kamen? Istog sam časa shvatio kako je vino

sveukupan svijet i kako svojom sveukupnošću, baš kao

i žena, isto tako daje mjesta zlu, podlosti, sumračnom

paklu, a i treba ga dati. Hibridno grožđe, i od njega

pripravljeno jetko i smrdljivo vino, nije ništa drugo do

nespretno isprobavanje kako bi i on, đavao, napravio

vino. Nikad od toga neuspjeliji pokušaj! Hibridno vino je

piće puritanaca, pijetista, usidjelica, neženja, grabljivaca,

škrtaca, zavidnika i podlaca. Kada mu zdrav čovjek

osjeti miris, čepi nos, kada ga okusi, izbezumljeno počinje

pljuvati i dere se sve dok ne ispere usta nekakvim

normalnim pićem. Kažem, đavao je pozavidio vinskom

umijeću Stvoritelja i odlučio da i sam napravi vino. U sve

je to utrpao sebičnu gramzivost, osvetoljubivost, otrov,

drskost, kreveljenje, kukavičku podmuklost, komičnu

obogaljenost, sva nezgrapna ulja, i učinio ga nevjerojatno

plodnim. Hibrid zaista daje dvadeset puta veći urod

grožđa od plemenitog čokota. Ali kome? Gramzivcu i

škrtcu, onima kojima je važno da ga ima mnogomnogomnogo.

Mene nećeš prevariti, dobacio sam čokotu, odnosno

onome koji ga je stvorio. Znam, i to pripada vinu, da

smrdi i bude paklensko. To si ti. Tvoj genij je vještica. A

dragi kamen mokraćni kamenac. Kada se rascvjetavaš,

na tvoj amonijački smrad skupljaju se muhe zunzare. Ti

si ateističko grožđe.

Krenuo sam kući, razmišljao sam o tome koje ću vino

piti za večerom. Poslije mi je još nešto palo na pamet. Ovo

se potonje vino i ne tiče grožđa, jer se i ne pripravlja od

njega. Radi se o krivotvorenome vinu. O prozimo-

-šećerasto-sirupastoj zbrčki, najordinamijem nasrtaju od

kojeg je strašnija samo lažna, našminkana, cmizdrava,

nepodnošljiva, podmukla, požudna, pohlepna i histerična

ženska.