Član cyberbaka

Upisao:

cyberbaka

OBJAVLJENO:

DAREŽLJIVOST, DARIVATI, DAROVI

DAREŽLJIVOST, DARIVATI, DAROVI
Ova tema darivanja stiže evo na red baš na vrijeme, jer konzumerska groznica kupovanja Božićnih i Novogodišnjih darova svake godine kreće sve ranije…

DAREŽLJIVOST

nekog čovjeka vidi se navodno po tome što, dok je dijete, većinom drži ruke otvorene. Ljudi s orlovskim nosom smatraju se, između ostalog, i darežljivima.

DARIVATI

se nije smjelo ništa, a da se ne zatraži bar mala protuusluga, jer se inače smatralo da se od sebe daje vlastitu sreću. —> Darovi.

DAROVI

se ponekad nagovještavaju kihanjem i ulijevanjem vina u čašu. Za razmjenu darova između mladoženje i mlade postojao je niz običaja i uputa. I uopće je za —> darivanje bilo vrlo mnogo savjeta. Tako se, na primjer, nije smjelo darivati oštre predmete, noževe, ali po mogućnosti ni ogledala, a kruh samo prema određenim propisima. —> Vjenčanje.

Naslov izvornika

Sve o  Praznovjerju - Helmut Hiller

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Je li darivanje iracionalan običaj ili ipak nešto više?

U psihološkom smislu, osim što vole kupovati sebi, istraživanja pokazuju kako ljude u većoj mjeri veseli kupovanje drugima.

Thinkstock

Thinkstock

Život u svijetu racionalnog ortodoksnog ekonomista, za većinu ljudi bio bi vrlo potpuno predvidljiv i u svakom odsustvu naleta radosnih trenutaka. Tako se barem čini iz perspektive ekonomskog objašnjenja darivanja, ili ekonomski rečeno „masovnog festivala iracionalnosti“.

Prema ekonomskoj računici, prilikom blagdanskih darivanja gubi se trećina vrijednosti uloženog novca obzirom da se isti iznos ne percipira od strane primatelja darova. U pokušaju da sredstva razmjene svedu na istu mjeru, u ekonomskoj računici s jedne strane imamo monetarnu vrijednost kupljenog dara, a s druge strane imamo percipiranu vrijednost istog dara od strane primatelja. Kada su te vrijednosti neusklađene radi se o neracionalnom ponašanju. Kako bi dodatno potkrijepili svoj stav, ekonomisti navode da je darivanje iracionalno jer se radi o kupovanju stvari koje sami sebi vjerojatno ne bi kupili. U tom smislu, najpoželjniji i ekonomski smislen dar bio bi – gotovina. Ako malo bolje razmislimo, možda to i nije tako loše. U takvom svijetu, za svaki blagdan dobivali bi gotovinu, darivali bi gotovinu, uštedjeli bi vremena i živaca te izbjegli predbožićnu kupovinu u zadnji čas.  No da li bi naši odnosi bili zadovoljavajući? Vjerojatno ne. Darivanje, osim što je ekonomska aktivnost, ono je vrsta svrhovite i simbolične komunikacije.

Darivanje ima svoju ekonomsku, kulturnu, psihološku i socijalnu dimenziju. Neki darovi su doista više ekonomske prirode, kao kad npr. nekom kupimo baš ono što mu/joj treba ili kada osobu pitamo što želi. Po pitanju kulture, proizvodi su kulturalni artefakti koji predstavljaju sredstva za provođenje rituala i običaja. U tom smislu, vrijeme darivanja, način darivanja i svrha darivanja omeđeni su kulturalnim kontekstom. U psihološkom smislu, osim što vole kupovati sebi, istraživanja pokazuju kako ljude u većoj mjeri veseli kupovanje drugima. Bez obzira o kojem iznosu se radi, darivanje je nagrađujuća aktivnost na nekoliko razina. U socijalnom, osobno najvrjednijem smislu, darivanje je aktivnost ulaganja u odnose i iskazivanja osjećaja. Iako smo svi podložni toj normi, malo tko je svjestan da je snažna odrednica ponašanju ljudi upravo – recipročnost ili „ti meni, ja tebi“ princip. Kao neko nepisano pravilo, postoji neka mentalna vaga koja nam pomaže odrediti što je prikladno ponašanje u odnosu prema drugima. Tako je i sa darovima. Rijetko kad ćemo darivati dvaput nekoga tko nam ne uzvraća ili tko uopće ne percipira simboliku što ju darujemo svojim darom. Odnosno, svako darivanje u odnosu koji nam je važan nije bespovratno.

Ono je ulaganje koje jača odnos i koje će se kad-tad vratiti. Ako nam je do nekoga doista stalo, dobar dar je onaj u kojega ulažemo naše vrijeme i trud te se pokušamo staviti u ulogu osobe koju darujemo. Apsolutna vrijednost dara često je manje bitna od one fine pažnje i posvećenosti koju od sebe dajemo u poklon dragoj osobi. Također, u slučaju važnih odnosa, trajniji darovi su bolji izbor od potrošnih darova poput čokolade ili cvijeća. Ponekad je poseban dar onaj koji eliminira grižnju savjesti jer si ga druga osoba može priuštiti no procjenjuje da joj racionalno ne treba. U konačnici, istraživanja pokazuju kako je darivanje aktivnost koja donosi više radosti osobi koja dariva, kada dariva nekog drugoga a ne sebe te čak i u slučaju kada to darivanje nije recipročno.

Jedan od svjetski poznatih socijalnih psihologa, Robert Cialdini, razvio je cijelo jedno znanstveno područje međuljudskog „utjecaja“ koje vrvi korisnim savjetima o tome kako ojačati i maksimizirati vrijednost osobnih veza. Otkrit ću vam jednu koju sigurno niste znali a bazira se upravo na recipročnosti. Zamislite situaciju u kojoj drugoj osobi činite uslugu. I to uslugu oko koje ste se doista potrudili. I zamislite da vam se dotična osoba zahvaljuje pri čemu vrlo automatski odgovarate „Ma sve je ok, i drugi put“. Cialdini kaže, kako ste upravo odbacili jedan od moćnijih trenutaka kapitalizacije međuljudskih odnosa. Što reći kako ne biste svoje resurse davali u bespovrat? Probajte sa slijedećim odgovorom, „Nema na čemu. Znam da bi ti to isto napravio/napravila da je situacija bila obratna“. Na ovaj način, osobu smo zadužili te si stvorili kredit u budućnosti koji nam jamči da na dotičnu osobu možemo  računati. Probajte! Princip je jednostavan i funkcionira a temelji se na činjenici da ne volimo ostati dužni.

Kada sve navedeno uzmemo u obzir, možda i nismo tako iracionalni. Iako se ne ponašamo prema ekonomski zamišljenim kriterijima racionalnosti, naše „iracionalno“ ponašanje često je razumno i svrhovito. Bogatstvo međuljudskih odnosa i emocionalne razmjene važne su smjernice i sadržaj ljudskog ponašanja. A čini se ipak da imaju vlastitu valutu. 

http://www.poslovni.hr/tips-and-tricks/je-li-darivanje-iracionalan-obicaj-ili-ipak-nesto-vise-225566# 

* * *

Darivanje kao oblik marketinške komunikacije 

Darivanje je oblik marketinške komunikacije i neizbježno je u poslovnom i privatnom životu. Uz lijepu gestu darivanja nužno se vezuju nejasnoće i dileme oko izbora dara. Prigode za darivanje su danas općeprihvaćene: rođendan, Božić, Nova godina, vjenčanje, stjecanje diplome, godišnjice i slično. Darivanje treba u svim situacijama svesti na pravu mjeru, a nikako na kruta pravila.

Značaj darivanja
Darivanjem zahvaljujemo na suradnji te ulažemo u dugoročne odnose. Darovi uvijek simboliziraju povezanost. Međutim, nije uvijek jednostavno pronaći prikladan dar za osobe koje možda i ne poznajemo dovoljno. Dar mora biti prikladan, a skupocjeni darovi trebaju imati jasnu poruku i razlog. Sve nejasnoće oko skupih darova dovode do sumnji i nepotrebnih problema. Također, neetički je darivanjem tražiti uslugu.
Kod darivanja potrebno je voditi računa o korporativnoj kulturi poduzeća te običajima zemlje. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti pa se uspješan manager mora voditi tim pravilima kako bi suradnja između poduzeća ostala ugodna i uspješna.

Darivanje u Europi – kome što pokloniti
U Belgiji osobni darovi i skupi predmeti nisu dobar izbor, jer ih smatraju mitom. U Francuskoj se razmjenjuju lijepo zapakirani kvalitetni darovi manje vrijednosti, ali najčešće tek na drugom sastanku. Nije uputno slati darove na kućnu adresu. Francuzi neće biti zadovoljni promotivnim darom koji nosi logotip vašeg poduzeća.
U Njemačkoj prihvaćaju darove nakon zaključka uspješnih pregovora. Knjige, burbon, viski ili CD klasične glazbe te ostali darovi proizvedeni u Americi, bit će dobrodošli. Neće biti sretni ukoliko im darujete predmete koji „donose nesreću“ poput kišobrana, noževa ili škara. Ponosni su na vino njihove proizvodnje pa takav dar treba izbjegavati. Manageri u Irskoj očekuju mali dar tek nakon potpisivanja ugovora.
Talijani su vrlo darežljivi pa za njih treba pripremiti lijepo zapakirane skuplje darove. Darove treba otvoriti odmah na sastanku. Na prvom sastanku nije obavezno darivanje, ali je pametno imati dar u torbi u slučaju da vas talijanski partner ipak odluči darovati. Nizozemci ne očekuju darove na sastancima, već samo u slučaju prijateljskih odnosa s poslovnim partnerima. Rusi će prihvatiti male darove koji se ne mogu lako nabaviti u svojoj zemlji. Švicarci će prihvatiti dar s logotipom vašeg poduzeća, ali i svaki drugi dar manje vrijednosti. Ukoliko primite dar od švicarskog partnera, svakako morate uzvratiti.
U Velikoj Britaniji darivanje između poslovnih partnera nije često, ali postoji običaj otvaranja dara na samom sastanku. Šveđani ne razmjenjuju darove, ali dugogodišnjem poslovnom partneru za Božić možete darovati zgodnu sitnicu. U Grčkoj često razmjenjuju darove, posebice skupa vina, predmete za kućanstvo, ručni rad ili proizvode s logotipom poduzeća. Neće biti sretni ukoliko prime jeftino vino ili oštre predmete. Španjolci nemaju običaj darivanja tijekom poslovnih sastanaka, posebice ne tijekom prvog susreta. Tek nakon sklapanja ugovora, partneru se možete zahvaliti darujući neku sitnicu poput uredskog pribora, knjige ili umjetnine. Turci će prihvatiti dar od poslovnog partnera ukoliko nije preosoban ili preskup. Mali dar može zaključiti uspješno pregovaranje ili potpisivanje ugovora s Portugalcima. Ipak, češće je darivanje za Božić i to isključivo predmetima koji se koriste u uredu i služe u svakodnevnom poslovanju.

Darivanje u svijetu
U Belgiji NE darivajte skupe predmete.
U Francuskoj NE darivajte predmet sa logotipom tvrtke.
U Njemačkoj NE darivajte predmete koji „donose nesreću“ poput kišobrana, noževa ili škara.
U Irskoj NE darivajte velike i skupe predmete.
U Italiji NIJE obavezno darivanje nakon prvog sastanka.
U Nizozemskoj poslovni partneri NE očekuju darove na sastancima.
U Rusiji darivajte mali dar iz zemlje iz koje dolazite.
U Švicarskoj morate uzvratiti darom.
U Velikoj Britaniji darivanje između poslovnih partnera nije često.
U Švedskoj NE razmjenjujte darove.
U Grčkoj NE darivajte jeftino vino ili oštre predmete.
U Španjolskoj nemaju običaj darivanja tijekom poslovnih sastanaka.
U Turskoj NE darivajte skupe i preosobne poklone.
U Portugalu NE darivajte skupe predmete.

mr.sc. Elvira Mlivić Budeš
Izvor: Poslovni savjetnik

http://www.filaks.hr/index.php/reference/strucni-clanci?catid=9&id=137

* * *

Darivanje u potrošačkom društvu: Od davanja sebe do trošenja drugih

 

Darivanje u potrošačkom društvu:  Od davanja sebe do trošenja drugih

Stižu praznici i svi dobro znamo da je vreme da se misli o poklonima. Ono čega smo manje svesni jeste zašto to činimo – koji je smisao darivanja i kakvu ulogu ono ima u ljudskoj zajednici? Živeći u potrošačkom društvu, sve više darujemo po navici i prateći trendove, a pokloni koje mehanički kupujemo, nervozno jurcajući kroz rafove prodavnica sadrže sve manje komadiće naše duše.  

 

Piše: Jovana Papan

Američka autorka Ženeviv Vogan napisala je knjigu koja nosi naslov Homo donans, što znači darujući čovek ili čovek kao darujuće biće. Zaista, jedno od bitnih čovekovih određenja jeste da je usmeren na davanje, darivanje, poklanjanje.  Darujući, dajemo nešto od sebe, izlazimo iz sopstvene zatvorenosti i uskosti u susret drugome, i ostavljamo toj drugoj osobi nešto vredno, nešto čega se sami odričemo zarad drugog.

Darivanje je oduvek pobuđivalo pažnju ljudi, pa razmišljanja o ovoj temi datiraju još u davnu istoriju. Biblija poručuje da je sve što imamo dar od Boga, što bi trebalo u nama da pobudi zahvalnost i potrebu da i sami darujemo. Grčki folozof Aristotel u darivanju i primanju darova vidi univerzalno ljudsko ponašanje, vid razmene koji poput „lepka“ učvršćuje ljudsko društvo i drži ga na okupu, i smatra je da je glavna motivacija darivanja – zahvalnost. Rimski filozof Seneka napisao je delo o darivanju u kome je zahvalnost video i kao početak i kao kraj darivanja – ono je i prirodna reakcija na dar, ali i pokretač novog kruga darivanja.

Marsel Mos darivanje

Jedan od naučnika koji su najviše doprineli razumevanju fenomena darivanje jeste francuski sociolog Marsel Mos. On je primetio da darivanje funkcioniše kroz mrežu trajnih i ličnih međuljudskih odnosa zasnovanih na složenim socijalnim pravilima. Dobra koja se razmenjuju nemaju ekonomsku vrednost u bukvalnom smislu te reči, već se pre može govoriti o razmeni simboličkih predmeta, rituala, plesova, koji nose određena značenja za svaku kulturu. Za Mosa, darivanje je mnogo više lični nego ekonomski čin – poklon je deo darovaoca, koji je neotuđivo vezan za njega i na neki način „napunjen“ njegovom energijom  – uzimajući ga, primalac stupa u kontakt sa njegovom dušom i spiritualnom suštinom koja se prenosi preko predmeta. Istovremeno, poklon predstavlja i poziv na partnerstvo, potvrdu dorbih namera i želje za saradnjom. Mos je zapazio i da darivanje mora u budućnosti biti nadoknađeno približno jednakim uzdarjem. Mada u prvi mah gubi, darovalac u suštini dobija, pre svega na moći, društvenom ugledu i statusu, ali čak i ekonomski, budući da je poželjno da uzdarje  bude nešto vrednije nego dar na koji se odgovara.

Ukazivanje ljubavi ili demonstracija moći?

Francuski filozof Žorž Bataj u darivanju je video daleko više iracionalnog. Suština darivanja nije u koristi, već u odricanju, davanju sebe kroz simboličku razmenu poklona. Da bi se dalo, mora se dati bez očekivanja i proračunatosti  – darivanje je bezinteresno davanje, davanje nakon kojega se, ako se zaista radi o darivanju, ne očekuje uzvraćanje, to je neotuđivo prenošenje sebe kroz poništenje sebe. Kultura u kojoj danas živimo, smatra Bataille, ne poznaje ovaj iracionalni aspekt darivanja, ne poznaje odricanje, već samo trošenje u funkciji neprekidnog održanja robne razmene, u funkciji blagostanja i neprekidnog zadovoljavanja potreba. Bataj smatra da je moderan čovek zaboravio i izgubio vid intimnosti koju pruža darivanje.

I Ženeviv Vogan u savremenim “tržišnim” ritualima darivanja vidi pre svega egoizam, i kao alternativu predlaže “materinski” vid darivanja, u kome se odnos darodavca i primaoca temelji na stvarnim potrebama ovog drugog. Svog “darujućeg čoveka” (homo donans) onda suprostavlja otuđenom “ekonomskom čoveku” (homo economicus) usmerenom na sebe.

divna vuksanovic

Da se danas zaboravlja i gubi suština institucije darivanja smatra i Divna Vuksanović, filozof medija i kulturolog. “Zaborav smisla određenih običaja, poput darivanja, ili njihovo redefinisanje u skladu sa osnovnim vrednostima tzv. potrošackog društva, karakteristično je za naše doba.” Uzrok za eroziju smisla darivanja jesu društvene promene, koje dovode do vrednosne krize: “Darivanje je i danas jedan od čestih drustvenih rituala koji se vezuje uz određene običaje ili proslave (slave, rođendani, krštenja, veridbe, venčanja, obeležavanje godišnjice braka, novogodisnji praznici, i tsl.). U doba tranzitnih vrednosti ovi običaji najčešće gube pređasnji a zadobijaju relativno novi smisao, koji se sastoji pre u potvrdjivanju vlastitog društvenog statusa (recimo kroz vrednost poklona), te platežne, odnosno realne društvene moći sagledane kroz prizmu novca, ili posredstvom potvrđivanja svoje simboličke moći (primeri „darivanja“ na tzv. društvenim mrežama kao što je Facebook), nego priznanja, odnosno ukazivanja ljubavi i poštovanja prema drugom.”

Zahvalnost nije u modi

potrosacka kultura

Savremeno doba obeležavaju kultura obilja i konzumerizam, odnosno život u relativnoj izvesnosti i sigurnosti usmeren na uživanje, koji u centar pažnje modernog čoveka stavlja trošenje, a ne davanje, primećuje Divna Vuksanović: “Cinično gledano, danas se ne može ni govoriti o nekom sistemu vrednosti koji postoji izvan i nezavisno od paradigme društva obilja i „kulture“ konzumerizma, pošto vulgarni materijalizam Zapadnog sveta diktira robno-novčane odnose kao jedino merilo svih vrednosti. Ujedno, ove (ne)vrednosti postaju i okvir za međuljudsku razmenu, tj. potrošacke odnose, kojima, zapravo, ljudi simbolicki kupuju i troše jedni druge, u pogledu vremena, novca, i različitih posredničkih sadržaja, kao što su to pokloni, na primer.” smatra Divna Vuksanović.

Kao što druge sve više doživljavamo kao resurse za potrošnju, tako i da darove „od boga“ ili prirode počinjemo da prihvatamo zdravo za gotovo, umesto sa zahvalnošću, tretirajući ih kao resurse koje treba iskoristiti. “Prirodni (ili božanski) darovi kao sto su lepota, inteligencija, talenat, kreativnost itd. takodje su meta tržišne eksploatacije i sveopšte komercijalizacije: s njima se postupa kao s nekakvim dragocenim posedom, koga treba sšto pre unovčiti, i izvući iz njega određenu finansijsku ili simboličku korist (slava, uspeh, popularnost,…).” objašnjava Divna Vuksanović.  Zahvalnost nam nije jača strana ni kad su u pitanju pokloni od nama bliskih i dragih ljudi, primećuje ona: “Ni darovi koje što potiču od drugih ljudi ne izazivaju u nama previše zahvalnosti već ih više doživljavamo kao kao simbolicku obavezu za buduću razmenu, tj. kao investiciju („kupovina“ prijatelja, partnera, dece) ili kao od smisla ispražnjene rituale čije praktikovanje pogoduje isključivo tržištu.”

Instant rituali darivanja

praznici potrosacka kultura

Čini se da darivanje nikad nije bilo shvaćeno tako vulgarno kao danas, kada materijalna, robna i novčana dimenzija darivanja igraju ključnu i gotovo jedinu ulogu. Nekadašnji rituali darivanja povezani sa zahvalnošću, ljubavlju i poštovanjem ustupili su mesto otuđenim potrošačkim ritualima darivanja iza kojih uglavnom stoji želja da se upražanjava određeni životni stil, u kome su pokloni sredstvo za razmetanje i nadmetanje, dokazivanje i potvrđivanje statusa. “Veruje se da su tzv. životni stilovi posledica marketinškog i medijskog delovanja na čovekovu životnu praksu. To, istovremeno, podrazumeva i da tako proizvedeni načini života uslovljavaju i šta će se, na koji način, i kome poklanjati.” kaže Divna Vuksanović. Primeri iskrenog darivanja više su izuzetak nego pravilo, ali ipak opstaju, uprkos duhu vremena: “Dok se, u našim uslovima, novobogataši i skorojevići, po pravilu, razmeću skupim i atraktivnim poklonima, dotle se, unutar siromašnijih slojeva stanovništva, jos može prepoznati ponešto od simbolike vezane za poklonjenu jabuku, cvet, poneki stih ili maramicu, mada to već spada u „egzotične“ primere darivanja.” zaključuje Divna Vuksanović.

Nesebičnost u davanju, zahvalnost u primanju, čitava suptilna kultura darivanja pomalo je obezvređena i obesmišljena. Darovi su danas sve skuplji, a darivanje je sve jeftinije, tj. sve manje cenjeno. Što je još gore, poklon sve više gubi aspekt “davanja sebe” budući da je počeo da se odomaćuje običaj naručivanja poklona, koji u nekim ritualima gotovo da postaje pravilo. Tako ćete i u Srbiji sve češće naići na mladence koji su sastavili svoju listu želja, tačnije porudžbina za zvanice u nekoj od prodavnica koje pružaju takvu uslugu. Pozvanom gostu ostaje samo da se pojavi na propisanom mestu i iskešira za izabranu stvar. Na taj način, on polako prestaje da bude darodavac i postaje vrsta  sponzora ili donatora. Poklona zapravo nema, postoji samo račun koji treba platiti.

Zaista, ako bi poklon simbolično trebalo da oslikava odnos između onog ko daruje i onog ko poklon prima, kako onda poklon koji se naručuje i traži od darodavca oslikava savremene međuljudske odnose? “Upravo je takav način darivanja po porudžbini odraz novog pragmatizma – samo zatraži i dobićes, pri čemu je važno da artikulišeš ono što želis i da ti, prigodnom prilikom,“Deda Mraz“ ispunu tu želju. Spiskovi želja, porudžbine i nabavke, tako vrlo često izgledaju današsnji instant-rituali darivanja.” smatra Divna Vuksanović.

Kako “upakovati” sebe?

Božić darivanje

Čini se da svake godine jedni drugima kupujemo sve više poklona. Prateći trendove i nastojeći da se uklope u vladajući životni sil super-potrošača, roditelji decu zatrpavaju vagonima igračaka i ostalih proizoda koji vrebaju sa bilborda i iz reklamnih blokova dečjeg programa. Istovremeno, deca sve manje reaguju na ove skupe „nadražaje“, jer su prosto prezasićena poklonima. Čemu tolika neumerenost i čime moderan roditelj, čija deca su već oguglala na primanje poklona jer „imaju sve” može uopšte da „probudi“ dete?  Da li vredi tražiti nešto čega se dečja industrija još nije setila, poklon koji još nije komodifikovan, koji “ima dušu”? Najzad, kako izbeći šablonsko darivanje a ne razočarati dete koje je već razvilo određena očekivanja?

“Kvantitet umesto kvaliteta, tako bi glasilo načelo po kome današnji roditelji najčešće daruju decu.” primećuje Divna Vuksanović. “Takvi pokloni su obično odraz roditeljskog osećaja krivice, ili kompenzacije za odsustvo pažnje, brige i ljubavi, a koje dete oseća kao nedostatak koji se nikakvim senzacijama, zapravo, ne može nadomestiti. Sigurno je da su postojali, pa i danas postoje zanimljivi pokušaji da se osmisle originalne, kvalitetne i kreativne igračke, ali se ipak zaboravlja jedno – da su roditeljsko vreme, ljubav i posvećenost, nežnost i razmena osećanja bliskosti, možda jedine do sada nekomodifikovane vrednosti, kada je reč o darivanju. Stereotipi su neizbežni sastavni deo svake kulture, i teško ih je zaobići pri bilo kom ritualu, odnosno izboru poklona. No, osim onog šta se poklanja, bitno je i kako se to čini, a svakome je prepušteno na volju da se s ljubavlju, poštovanjem i kreativnošću okuša i na ovom polju, tako sto će, recimo, nešto sam izraditi, ili će pak pokloniti voljenom biću neki poseban doživljaj, koji ne mora da ima materijalnu vrednost, ali poseduje neko posebno značenje za dete ili blisku i dragu osobu. Idealni poklon ne postoji, već samo onaj realni. A to je u simboličku formu“upakovani“ zajednički imenitelj tvojih i mojih vrednosti..”.

Darivanje, dakle, ne sme predstavljati puki formalni ritual, već čin kome je glavni cilj da kod druge osobe izazove osećaj radosti i bliskosti. Ona ga mora doživeti kao nešto što je njoj vredno i zato poklon treba da bude iskren i dirljiv. Dobro izabran poklon je znak da nam je druga osoba važna, da je zaista poznajemo, da smo joj zahvalni i u stanju da joj nesebično poklonimo komadić svoje duše.

Misli o darivanju

Pravi poklon nije ono što je dato ili učinjeno, već ono što je bila namera onoga koji je dao ili učinio. (Seneka, rimski filozof)

Darivanje, između ostalog, oslobađa dušu darodavca (Maja Anglou, američka pesnikinja)

Niko ikada nije osiromašio dajući (Ana Frank)

Davati zapravo znači zaista imati (Čarls Spurdžin, britaski propovednik)

Najveći dar jeste kad daješ deo sebe. (Ralf Valdo Emerson, američki pesnik)

Najveći poklon koji drugima možeš dati jeste ljubav i prihvatanje (Brajan Trejsi, kanadski pisac)

Svaki dar od prijatelja jeste želja da budeš srećan (Ričard Bah, američki pisac)

Poklon koji ne služi izgradnji veza i razvijanju solidarnosti među ljudima nije poklon (Maresl Mos, francuski sociolog)

Voli darodavca više nego dar (Brajam Jang, američki verski vođa)

Tajna sreće nije u posedovanju, nego u davanju. Ko druge usrećuje i sam postaje srećan. (Andre Žid, francuski pisac)

Prava darežljivost ne očekuje ništa zauzvrat. Kakvom nagradom uzvraća svet oblacima kiše? (Kural – Knjiga dvostiha)

Dobrota u riječima stvara povjerenje; dobrota u mislima stvara dubinu; dobrota u davanju stvara ljubav. (Lao Ce, kineski filozof)

Znaj svoj darove i podeli ih (Les Braun, američki autor)

Nije bogat onaj koji puno ima, već onaj koji puno daje (Erih From, nemački psiholog)

Ne daješ mnogo kada daješ svoje stvari, već zaista daješ kada daješ sebe. (Kalil Gibran, američki pesnik)

Možeš davati bez ljubavi, ali ne možeš voleti bez davanja (Ejmi Karmajkl, irska dobročiniteljka)

Šta je pravi poklon? Onaj za koji se ništa ne očekuje zauzvrat. (Kineska poslovica)

http://www.detinjarije.com/darivanje-u-potrosackom-drustvu-od-davanja-sebe-do-trosenja-drugih/

  * * *

Darežljivost / citati

Davati je trajnije zadovoljstvo nego primati, jer se onaj koji daje mnogo duže sijeća nego onaj koji prima.

Jedno jedino “evo ti” vrijedi više nego deset “neka ti bog pomogne”.

Tko mnogo poklanja – sa hrpe poklanja; tko malo poklanja – od srca poklanja.

Lijepo je tamo pokloniti, gdje nitko ne moli.

Ljudi su kao i bludnice, osvajaju darovima.

Poklonu se ne gleda u oči, ali sam poklon gleda u oči.

Ruka koja daje uvijek je iznad one koja prima.

Uostalom, ako priroda ne potvrdi pravo, sve vrline nestaju. Kako bi mogli postojati darežljivost, rodoljublje, pobožnost, želja da pomognemo drugome ili uzvratimo uslugu? Jer, sve se to rađa iz toga što smo prirodno skloni da volimo ljude, što je temelj prava.

Bogat nije onaj ko puno ima, već ko puno daje.

Da bi mogao uzeti, prvo moraš dati.

Dajte čovjeku ribu i nahranit ćete ga za jedan dan; naučite ga kako da je lovi i prehranit ćete ga za cijeli život.

Dobrota u riječima stvara povjerenje. Dobrota u mislima stvara dubinu. Dobrota u davanju stvara ljubav.

Davati samoga sebe je bolje nego samo davati.

Davati je zacijelo uzvišenije nego primati, ali je bez sumnje i zamornije.

Daj i biti će ti dato.

Izdašnost se ne sastoji toliko u tome da se mnogo da, koliko u tome da se da kad treba.

Ne daj ni savjet ni sol dok ti ne zatraže.


 http://mudremisli.net/darezljivost-davanje-citati-izreke/#sPXDpWjXYG1HThi1.99  

* * *

Ova tema darivanja stiže evo na red baš na vrijeme, jer konzumerska groznica kupovanja Božićnih i Novogodišnjih darova svake godine kreće sve ranije…

Pročitala sam negdje da su djeca koja pripadaju nekršćanskom svijetu silno istraumatizirana zbog darova za Božić i sv. Nikolu koje kršćanska djeca svake godine dobivaju…

Rekla bih: Darovi trebaju govoriti osobi koju darujemo, a ne pričati o darovatelju…

Preskupi darovi su mito i obvezujući, te apsurde treba dokidati…

 

 

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

SVETI NIKOLA

SVETA LUCIJA

BOŽIĆNI UKRASI

ISCJELJENJA

MAGAZIN

MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuMAGIFON - Životne promjene, sudbinaPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I Ching

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    dobar dan!

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dobro veče!

  • Član vanessavanessa

    *♥*laku i mirnu noć

  • Član iridairida

    radimo, radimo, stalno pridodajemo nove mogućnosti

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dragi Magicuse, primjetio sam da mogu pregledati i članke koje sam poodavno objavio. Hvala puno na toj mogućnosti. Živio Magicus!

Cijeli Chat

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

ČUVAR KUĆE ili STOLIST DAŽDEVNJAK