Upisao:

kozmologija

OBJAVLJENO:

SVJETLOST - SJAJNA ŽIVOTNA TVAR

Ovdje se, iz perspektive Martinusove kozmologije, govori o prirodi svjetlosti.

                               SVJETLOST ? SJAJNA  ŽIVOTNA  TVAR 

                                                Rune Östensson

 

 

Postoji teorija ili jedna jednadžba koja je možda poznatija od bilo koje druge teorije : E=mc2. Ova jednadžba postala je mentalna slika genija, Einsteina, u obliku njegovog doprinosa modernoj fizici.

    Koje je zapravo značenje ove teorije? Ona nam govori da su materija (m) i energija (E) dvije strane istog novčića i da je u to nekako uključena brzina svjetlosti. Ona nam također govori da brzina svjetlosti predstavlja gornju granicu fizičke brzine. No kako je brzina svjetlosti, a time i sama svjetlost povezana sa materijom, kao što je na primjer komad granita? Pa, Einstein nam nije dao odgovor na to pitanje i možda nam ovdje duhovna znanost može dati nove ideje koje mogu produbiti naše razumijevanje materije i svjetlosti.

     Martinus nam je dao različite odgovore na zagonetku materije, ovisno o perspektivi koju koristi. Gledano iz određene perspektive može se vidjeti da  sve u svemiru predstavlja život i životne funkcije koje se sastoje od živih bića unutar živih bića. Materija tada postaje istovjetna grupi brojnih živih bića. Tada, naravno, analiza živog bića postaje središte razumijevanja života i materije.

    U knjizi ?Sahranjivanje? Martinus piše o materiji iz drugačije perspektive: ?Materija stoga u svojoj najdubljoj analizi predstavlja kombinaciju zvijezda. To je nebula (maglica), Mliječni put?. Iz ove perspektive pokušat ćemo razumjeti materiju u obliku zvijezda, to jest, kao sunca i sunčevu svjetlost. Obično iz ove perspektive gledamo na materiju kao čestice u mikro-kozmosu. Dat ću vam samo vrlo kratak pregled Martinusove analize živog bića, jer je ovaj članak uglavnom o svjetlosti.

      Primarna suština čitavog života je vječno Jastvo ili stvaratelj ? X1 ? koji, pomoću svoje vječne sposobnosti stvaranja i doživljavanja ? X2 ? u kombinaciji sa vječnim osnovnim energijama, može stvoriti tijela, osjetilne organe i doživljavanje života ? X3. Vječne osnovne energije su matična energija, energija instinkta, energija teže, energija osjećaja, energija inteligencije, energija intuicije i energija pamćenja. Dok matična energija predstavlja snagu i materiju u X2, ostalih šest osnovnih energija predstavljaju snagu i materiju u području X3. Sva materija u univerzumu, sve od najtvrđeg metala do najuzvišenijih misli ljubavi predstavlja različite kombinacije šest osnovnih energija.

    Nakon ovih kratkih ?analiza života? možemo se vratiti na granit ili bilo koju drugu vrstu materije i možemo pogledati što se krije duboko ispod njegove površine.

    Uglavnom ?prve? tri osnovne energije, energija instinkta, teže i osjećaja predstavljaju temelj stvaranja fizičke materije. Martinus također opisuje energiju teže kao vatru ili energiju sunca, dok je energija osjećaja suprotna energiji teže, jer je istovjetna sa hladnoćom svemira. On dalje piše: ?Dok vatra grije, širi, rastvara ili dematerijalizira, hladnoća ima karakteristiku smrzavanja, stezanja, kristalizacije ili materijalizacije. Rezultat interakcije ove tri osnovne energije jest, ukratko, sve što smatramo ?fizičkom materijom?.

     To znači da je ono što nazivamo ?čvrsta materija? ograničena energija sunca. Ona je ograničena energijom osjećaja ili hladnoćom svemira. A u svemiru je doista vrlo hladno ? minus 270oC, samo 3 stupnja iznad apsolutne nule. Ova makro-kozmička energija osjećaja je naravno važna kako bi održavala sva gigantska nebeska tijela i zvijezde u stanju čvrste materije i kako bi ih održala u njihovim točnim putanjama.

    Martinus nam također pokazuje da napetost između eksplozivne energije teže i stežuće energije osjećaja stvara silu koja je potrebna u čitavom stvaranju ? dinamičnu silu univerzuma. 

     To znači da isto stanje napetosti stvara i ?čvrstu materiju? i ?životnu silu? ? ponovno, ovisno iz koje perspektive to gledamo.

     Što se tada događa u tom stanju napetosti između energije teže/topline i energije osjećaja/hladnoće? Proučavanje olujnog oblaka može nam pružiti sliku toga. Što je potrebno da bi se oslobodila munja iz oblaka? Glavni faktor je da postoji razlika u temperaturi u oblaku. U pravom stanju napetosti između hladnoće i topline, nastaje munja, to jest, vatra, svjetlost ili fotoni dolaze u polje napetosti. ?Otvorila su se vrata? carstva blaženstva i inkarnacija mikro-kozmičkih sunaca osvjetljava mračno olujno nebo. U ovom slučaju mi smo svjedoci makro-kozmičkog elektriciteta, to jest, životnog procesa Zemlje.

    No sa istim principom susrećemo se u svim živim bićima. Svi mi imamo ovaj izvor snage koji postoji između energije teže i energije osjećaja, što stvara neprestanu inkarnaciju svjetlosti ili fotona u obliku životne sile u svim organskim procesima. Ova životna sila je poput stalnog vala inkarnacije iz carstva blaženstva; to je neprestano opskrbljivanje elektricitetom, svjetlošću i živim bićima.

    No zbog toga što su fotoni mikro-kozmički, a time imaju vrlo kratak životni vijek na fizičkoj razini, možemo vidjeti da se sva materija održava neprestanom inkarnacijom iz carstva blaženstva. Ovdje vidimo neophodnost velikog pitanja: Tko je život? Tko to održava polje inkarnacije za te fotone? Odgovor je da uslove za inkarnaciju stvara makro-kozmičko biće. Ako pogledamo naše vlastito tijelo možemo vidjeti da naše vlastito polje svijesti održava neprestanu inkarnaciju bića u našem mikro-kozmosu, uključujući i fotone.

    Zanimljivo je također spomenuti da jedna od Martinusovih analiza najviše stvaralačke sile, najviše vatre, seksualnog principa, jest da je to ?kontakt energije teže sa drugim osnovnim energijama?.  To nam pomaže razumjeti koliko je važna ta ?vatrena sila? u svim životnim procesima.

     Martinus piše da je prva vidljiva materija na fizičkoj razini vatra, što znači da sva živa bića prolaze kroz stupanj vatre ili stanje sunca kada se inkarniraju na fizičkoj razini. No također kada život napušta fizičku razinu oslobađaju se sunčeva svjetlost ili fotoni. Možemo vidjeti kako se komad drveta ?dematerijalizira? na visokoj temperaturi ? drvo počinje gorjeti i sunčeva svjetlost od koje je drvo bilo ?napravljeno? napušta fizičku razinu i fotoni se vraćaju na duhovnu razinu.

    Znanstvenik koji je istraživao fenomen materije i svjetlosti bio je njemački bio-fizičar Fritz Albert Popp. Koristeći foto-multiplikator, instrument koji može registrirati pojedine fotone, on je istraživao brojne biljke kao i ljude kako bi pratio zračenje svjetlosti. On je otkrio da sva ?živa materija? zrači svjetlost koja je vrlo usuglašena, što znači uređena, poput svjetlosti lasera. Kada je pobliže istražio zračenje svjetlosti otkrio je da najsnažnija i najusuglašenija svjetlost dolazi od DNK unutar stanica. On vjeruje da se svjetlost koristi kao sustav komunikacije unutar stanica, a možda i između stanica.

     Drugo zanimljivo otkriće bilo je da intenzitet zračenja svjetlosti ovisi o tome gdje se živo biće nalazi u svojem razvoju. Biljke i primitivne životinje zrače deset puta više svjetlosti po kvadratnoj jedinici u sekundi u usporedbi sa ljudima. Moguće kozmološko objašnjenje može biti da je energija teže (vatra, svjetlost, fotoni) više ograničena kod zemaljskih ljudi, u usporedbi sa biljkama i životinjama, zbog činjenice  da je naše tijelo osjećaja otišlo dalje u svojem razvoju.

    On je otkrio da može odrediti da li je biljka ili povrće uzgojeno organski ili je bilo uzgojeno pomoću umjetnih gnojiva i pesticida. Povrće koje je bilo uzgojeno organski ima mnogo više usuglašenu, uređenu svjetlost, dok je ono koje je bio uzgojeno pomoću konvencionalnih metoda i umjetnih gnojiva imalo više nesređenu svjetlost i povećano zračenje fotona. Izgleda kao da je povrće bilo pod stresom zbog umjetnih gnojiva i pesticida. Moguće je zamisliti da je lijepa, uređena svjetlost u živim organizmima poremećena stresom, kako kod ljudi, životinja ili, u ovom slučaju, kod biljaka.

    Popp je pokazao da je zračenje svjetlosti kod zdravih ljudi usuglašeno i nalazi se na razini oko 10 fotona po kvadratnom centimetru u sekundi. Ali kod ljudi koji umiru od raka zračenje svjetlosti bilo je povišeno ? izgledalo je da svjetlost napušta tijelo.

     Važno je naglasiti da je svjetlost koju smo ovdje istraživali ?fizička? svjetlost kod koje prevladava energija teže. To je svjetlost koja sačinjava fizički svijet. To je svjetlost koju možemo vidjeti i mjeriti. Postoji li neka druga vrsta svjetlosti?

     Martinus piše: ?Univerzum je ocean svjetlosti.? Kada se nalazimo u duhovnom svijetu, na primjer između dvije inkarnacije, mi još uvijek sa sobom imamo svoju svjetlost i svoju životnu silu, ali je ovdje ona drugačije valne duljine koja se može ?vidjeti? samo pomoći duhovnih osjetilnih organa. A biće sa kozmičkom sviješću može ?vidjeti? auru svjetlosti ili kozmičko zračenje u obliku sjajne zvijezde, svjetlost ljubavi koja sjaji između živih bića u najvišim duhovnim svjetovima.

 

Prijevod : Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (07.07.2013.)

SADRŽAJ UPISAO

Merlin

2

Smatrate člana kozmologija dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

KOMENTARI

  • Trenutno nema komentara

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info