Ispiši


Upisao: zlatan Kategorija: Priče

PETAR HEKTOROVIC
(2) RUDER BOSKOVIC (3) KAKO JE MARKO POLO HRVAT (4) HRVATSKA ISTRA (5) O HERMANU SCLAVUSU (6) O FRANI PETRICU (7) MATIJA VLACIC ILIRIK (8) FAUST VRANCIC (9) PADOBRANAC (10) STJEPAN MOHOROVICIC (11) ANDRIJA MOHOROVICIC (12) IVAN DZIVO GUNDULIC (13) NIKOLA TESLA - PRICA O ELEKTRICITETU (14) MARIN GETALDIC (15) MARKANTUN DE DOMINIS (16) DALEKOZOR (17) BENEDIKT KOTRULJEVIC (18) KENNEDYJEVA PRAVILNOST (19) FREDERIK GRISOGONO (20) SPIRIDON SPIRO BRUSINA (21) CAMILLO DELMINIO (22) IVAN LUPPIS VUKIC (23) DAVID SCHWARZ (SVARC) (24) FERDINAND KONSCAK (25) MILISLAV DEMEREC (26) DANILO BLANUSA (27) DRAGUTIN GORJANIC KRAMBERGER (28) ANDRIJA STAMPAR (29) LAVOSLAV LEOPOLD RUZICKA (30) JEDNA PRICA IZ VUKOVARA (31) VLADIMIR PRELOG (32) KRAJ (33) Apendix: MARIJAN CIPRA (34) WILLIAM FELLER



 

 

IVAN DZIVO GUNDULIC

 

 

 

Ivan Dzivo Gundulic je najpriznatiji hrvatski barokni pjesnik porijeklom iz Dubrovnika. On je bio sin Frana Gundulica koji je bio diplomata i senator Dubrovacke Republike, sef diplomatske misije u Konstantinopolju i savjetnik Pape Grgura VIII i Djive Gradic ( de Gradi). Ova porodica Gundulic ili Gundolae ili Gundula porijeklom je iz Juzne Dalmacije i predstavlja jednu jako staru Dubrovacku porodicu. Prema nekim istrazivacima ima takoder i nekih sveza ova porodica sa Tirolom odakle su jednim svojim dijelom. Pisao je na svojem materinjem hrvatskom jeziku, dubrovackoj stokavici i ostavio najznamenitiji trag u staroj hrvatskoj knjizevnosti. Najznacajniji su mu spjev Osman, pastoralna poema Dubravka i poema Suze sina razmetnoga. Prema tome se cini da su beznadezni svi pokusaji da se Dzivo Gundulic predstavi javnosti kao neki strani pisac. Dzivo je bio i svagda ostao najveci hrvatski barokni pjesnik slavenskoga porijekla o cemu najbolje svjedoci zapis njegovog sina Frane koji je uzeo ucesce u diplomatskoj misiji u Moskvi 1655 i u svom je osobnom dnevniku tada zapisao da je ruski Car Alexsandar I bio posebno sretan da je jedna od prestiznih stranih diplomatskih misija slavenskoga porijekla i od "slovienskoga iesika" tako da moze govoriti svoj jezik bez da uzme prevodioce. Slicno je takoder govorio i Boskovic koji se ruskom knezu Galicinu obracao na hrvatskom jeziku a ovaj ga je razumio te Boskovic zakljucuje da su slavenski jezici "nostra lingua comune" a da je odnos ruskoga i hrvatskoga jezika u smislu "della stessa nazione".

 

 

zgk

 

 

 

Osman Dzive Gundulica

 

 

 

Zivi Dundo svakolika i sva bratja ziva da su!"
" Bijelijem vilama koje su za crne glave"

Spjev OSMAN Dubrovcanina Dzive Gundulica za Bosnjake vazan je zato jer se tu prvi puta spominje ime BOSNJAK. Nigdje ranije niti u bosanskoj knjizevnosti kao niti u starijoj hrvatskoj knjizevnosti niti u knjizevnosti grada I Republike Dubrovnik ne spominje se ime Bosnjaka na nacin da se time priznaje nacionalna osobitost, identitet I osobenost nacionalnoga porijekla Bosnjaka tako da se slobodno moze reci da je ovdjeka prvi puta istaknuta ideja drzavotvornosti jednoga naroda . U ovom svojem djelu koje se drzi I najpoznatijim Gundulicevim djelom unekoliko se opisuje bitka I poraz turske vojske kod Hocima u Poljskoj koja se zgodila 1621 godine. Tako je na jednoj strani kraljevic Poljaka Vladislav a na drugoj mladi turski car Osman. Taj je Osman imao "crne oci, zlatne kosi a rumeno lice" I bijase jako mlad. Medutim je Dzivo upotrijebio ovaj historijski dogadaj takoder I kako bi progovorio I o naravi vlasti u Europi toga vremena I slobodi I liposti svojega Grada koji je svo to vrijeme najezde Turaka na Balkan I u Europi bio zapravo slobodan Grad I slobodna drzava vjerojatno zahvaljujuci prije svega cinjenici da se u znanju drzava umnaza pa on zapisuje: "Rob ki verno dosle uci da se u znanju carstvo uzmnazi, da se umnazi rad odluci s carskom slavom zakon bozji".

Ali da se sloboda I Grad uzmnaza I Istinom koja nije nista drugo do drugo ime za samoga Boga Svedrzitelja Svijeta: "A istina je rijec na svijeti da se zemlja kletvom klela da ce otajstva sva pronijeti ka je cula I vidjela." Pa nam Dzivo dadne jednu sliku tijeh historijskih prilika u Europi I drzavnijeg odnosa u kojima slobodni Grad Dubrovnik bijase slamka medu vihorovim pace trebati u mudrosti I znanju I lukavstvu ravnati drzavom svagda se uzdajuci u visnju pomoc sa nebesa pa on zapisuje : "Bez pomoci visnje sa nebi, svijeta je stvarnost svijem bjeguca, satiru se sama sebi, silna carstva I moguca, kolo od srece nakoli vrteci se ne prestaje, tko bi gori, eto je doli a tko doli gori ustaje. Sad vrh sablje kruna visi, sad vrh krune sablja pada, a sad na carstvo rob se uzvisi a tko car bi rob je sada." Medutim u svakom od ovih slucajeva ‘Iz krvi se kruna crpe". Medutim zadaca je vlasti da se ona obnasa pravedno I sa razumom ukoliko kanije biti dugovjecna jer u protivnome tiranija kojom se tlaci samo zlu kob izaziva. Stoga Dzivo zapisuje: "Drzave one gdje njekada vlas despotska sterala se, kratka mu je sad livada vrh koje stado pase."

Mladi car Osman "bi ovi mladic lica mila I pogleda slatka I blaga nu sa vrlocom svim nemila srca, sto mu to pomaga?" I kao kod svakoga mladoga covjeka vrijedilo je I za njega da mladost bijase teska pa on onda u boju sa Poljacima izgubi svekoliku vojsku svoju: "O mladosti teska I plaha koja srnes s nerazbora, bez bojazni I bez straha gdi pogiba tva se otvara, smiona si I slobodna, zasto ne imas misli u sebi." On pak bijase prid svijum vojskami koja brojase tisuce bojara u istocnoj skupnih strani I taj mladi car trebase carevinu od poljacke sile odbraniti pa on smakne jedne a uzvisi druge: "tim car pasu velikoga Husaina smaknu onada a uzvisi slavno ovoga" I one koji su trebali slavno carstvom vladati: "Carska blaga nebrojena u Istok odnijeti miso obraca I pisma u kijeh ste se imena od svijeh vitez on placa a to da tuj, ne pazec sipat penez odsvudijere ki uzmnaze sklup najveci od junaka izabere." Pa ih odvede u sjever posred zime jezdec mrzlo Podunavlje "sterase vam mnokrat svime snijeg postelju, stijenje uzglavlje." A medu tijem bojarima bijase mnogo nasijeh Bosnjaka "Sokolovic unuk carski I vizijera Mehumeta kim jos slave kraj ugarski cjec vazetja od Segeta, na konjijeh svi Bosnjaci sjahu svijetlo odjeveni, zatocnici hrli I jaci kopljanici svim hrabreni." Medutim Dzivo misli da sjajno ruho ne cini junaka nego da junaka resi odjeca laka "svita sama I priprosta a za oklopje u junaka srce I prsi bijehu doste". A takvi Bosnjaci nasi bijahu I za ovoga posljednjega rata pak je to svakako jedan od razloga da dobise ovaj rat na dvije strane, I sa istoka I sa zapada. Pa se u Bosni danasnjoj dogodi sto I u Europi u Osmanovo doba da se dvije vojske sukobe "svud oruzja sjaju vrla, puske, koplja, sablje, maci zgadaju prsi, kolju grla, sijeku glave, sve se tlaci." Dok mladi Osman "u potopu sja od krvi, britkijem macem znje zivote." Jer mladost kako I rekosmo straha nejma "nu junaka snazna I ohola ki proslavit se iste djelom, na covjeka sama I gola gdi je doso s vojskom cijelom." Pa "britanski mac junacki" ocjenu dadne da "KOMAR S ORLOM, A MRAV S LAVOM VIK PORODA NE IZVEDE." Jer to nije Osman nego kaurkinja crna "Odmetnuta je kaurkinja a u vjeri toj se zace, nevjerna je sad Turkinja, svi zakoni se od nje tlace." Ali pade! Pa kada gledamo na te dane teske mi podno zidina slobodnoga Grada gdje se mozda citava Europa bolje vidi jerbo valja znati da je Ljepota Grada ova od naravi dar cestiti "slavno blago gdi se sabra, skupi I stavi sve sto je ugodno, milo I drago" , dunque, da je ova Dubrava od sama Boga I da je zivot tudije bozanskim darom jer " crnu vedrinu od nebesa sitne zvijezde zgar priteze, more smuca, zemlju stresa, povjetarce vihrim zeze, zgrade ovi njive hara trijeskom, gradom, zlom godinom priobrazava se I pretvara pticom, zvirim, dubom, stinom". "Od svijetlosti visnje zraka, cvijet od raja pun uresa, dobro u kom su dobra svaka, bistri izgled od nebesa, najizvrsnije Bozje djelo u kom svijetu raj se otvara gdi pram sunce, istok celo, zvijezde su oci, lice zora…Med prislatki ki ko kusa cemer mu se sladak cini i dalek od svijeh dusa, zelja i pokoj drag jedini. Nu moguca ova lipos s svijetlom krvi kad se zdruzi dvokrat vecu kripos daju dvori svak I sluzi". Dunque takva je Dubrava za koju je Dzivo jos rekao: "Glas se u njih sred naroda od istoka do zapada vjera, gospodstvo I sloboda Dubrovnika mirna grada." Dunque valja nam rijeti da je ovaj spijev vazan danaske jer se u njemu, kako vec rekosmo, prvi puta spominje ime Bosnjak pak je sto se Hrvata tice posve jasno da oni imahu ovo ime zapisano prije mnogo stoljeca suprot misljenju da ovijeh Bosnjaka nikada nije bilo, da ih nema I da ce ih ikada biti. A u drugome slucaju valja nam povirovat da se Dzivo Gundulic obavijesti o ovome ratu iz prve ruke hodeci u TREBINJE kod velikoga trebinjskoga pase koji se nalazi samo 28 kilometara sjeveroistocno od slobodnoga Grada a to ce reci ne vise od jednog sata konjskoga kasa. Tako se Dzivo obavijesti o Osmanu I dadne nam prvi dokumenat o postojanju Bosnjaka.

 

 

 

zlatan gavrilovic kovac

 

 

 

 

 

Pastoralna poema "DUBRAVKA"

Dzive Gundulica

 

Ova rodoljubna alegorija prvi puta je javno prikazana u prvoj trecini 16 stoljeca u Dubrovniku. Medutim meni se cini  dabi zapravo Dzivino  pjesnistvo trebalo vise citati  na jedan politicki i socijalni nacin a manje kao romanticarski zapis ili romanticarsku idilu prozetu stihovima ljubavi. Jer kao Konavoski Knez pa kao dubrovacki sudac i senator  on je svagda zapravo bio  upucen na ta drzavnopoliticka pitanja Republike ali i na cisto filozofsko politicka pitanja uredenja drzave  i uredenja zivota u Gradu prema kojima onda treba dase ravna svaka vlast ukoliko kani boljitku zajednice. A toje ono do cega je Dzivu prije svega stalo. Jer politiku i bavljenje drzavnijem poslovima treba shvatiti prije svega  problemom organizacije i uredenja kreposnoga zivota gradana. I tim pitanjima se bavi Dzivo u Dubravci a manje  prirodnim i gradskim ljepotama Dubrave. Istina ima suma u okolici Dubrovnika a to jesuma na Gracu pa suma na Srdu odakle se vidi Grad  kao na dlanu pa suma na Brgatu a to je jedna gora juzno od Grada. U svim ovijem sumama na primjer u njegovo vrijeme, kako zapisuje, bilo je kosuta medutim danas njih vise nema. I to je danas sasvim drugacija suma nego sto je bila u Dzivino vrijeme. A drugaciji je i Grad dakako! A kakav je grad njegovog doba? Pa on kaze:"O Dubravko, sej Dubrave, jasna zoro, svitli uresu od ljepote tve gizdave gdi su rajski zraci, gdje su ?" U Dubravi jos samo rajskih zraka nema a svega ostaloga ima. Zato je odnos stanovnika Grada spram te Dubrave takoreci odnos zaljubljenika: "Ti si lijep, lijepa ona;draga ona , drag si ti, srca vam razdiona ljubav ce zdruzit". I taj odnos Dubrovcana  spram Dubrovnika  je odnos ljubavi kako rekosmo i za njih vrijedi da im je  najvise stalo do slobode i svega okolo nje pa Dzivo zapisuje: "Opcena  sloboda vrh svega  najdraza koju nam Bog pada nas pokoj uzmnaza." I kroz tu osobnu slobodu  i kroz slobodu samoga Grada  kao nekakav kameni fundamenat pociva  citava zgrada  Ljubavi Dubrovcana i Dubrovnika:"Ne cudim se ja ljubavi da nije ni mala ni velika koja u ovoj ti  Dubravi  ne ucini ljubovnika." Medutim vec je u Dzivino vrijeme   kako i on sam zapisuje stanje stvari okolo slobodnoga Grada bivalo drugacije pa on i kaze  da postoje dva vremena u Dubrovniku: ono koje je bilo "prije" i ono koje je "sada" jer se svi slazu  da je prije bilo bolje: "Prije pod ruhom priprostime zlato odsvud  nam na stan pliva" docim sada "Ah prikor  u dugu tamnilu neznanja cic zlata  drug drugu ko rob se da klanja." Prije bijehu "bistri viri  da cis ogled  svemu daju vilami se sad pastiri  u zatioku ogledaju." dakle nekada se ogledalo u bistrim virima danas u zenama. Prije bijase ljubavi i ljubovnika  a danas "po grdu i smradu tukuc skitaju a za cistu i mladu  ljubovcu ne haju." I ako je vlast prije bila "silna" na nacin da je Dzivo zapisao: "Toliko je vladavine silno u nas da se ti, zena, djeca , imanje ne moze tvoj rijeti, u mjestu je ovome slobode cestit dar, svaki sebi i svemu svome je gospodar. Razlog, pravda, i mjera svemu je zlato unas prodava  na nj vjera, zivot se , dusa i cas ovuda ne ide za platom ni mjere  u suda pritezu pod zlatom." Zato Dzivo i zapisuje da je   blazen oni pastir i oni covjek  "ki zasljepljen ne bi od zlata neg po cistoj pravdi otide  da je ljeposti ljepos plata."  Medutim danas je  to drugacije  jer ima svuda "jaganjcica" koji " dvije matere ki posisa" pa je  unekoliko Dzivo pribiljezio taj mentalitet  dubrovackih pucana koji je  ostao stvarnost ovoga Grada do dana danasnjeg: "pasem  dragoj koj me  sreca da sam vjecni rob zapisa." Iz ovoga mentaliteta  priprostoga dubrovackoga puka poniklo je jedno stajaliste , jedan svjetonazor  kojeg je i Dzivo bio svjestan i on ga je okarakterizirao ovijem rijecima: "Ke ufanje vece ostaje, mami, o verni ljubovnici? Ljubav, vjera, sluzba, lipos i obicaji i zakoni sve bi zamam: jacu kripos Grada u zlatu  nemam doni." Pa je zato Lero i sve od Lera " da razlike igraju  i skladne se poju pjesni, mladi i stari uzivaju, siti, pjani i objesni." Takav je bio Dubrovnik Dzivina vremena ili onako kako ga je on vidio a u nekojim elementima on je i danas takav.

 

 

 

 

zlatan gavrilovic kovac