Pa evo, ja volim kada se daje palac dolje, da se kritizira, ili bar objasni svoj razlog. Prihvaćam kritike, ako su dobronamjerne, ako nisu, idem dalje..

Ne volim objašnjavati svoje pjesme, ponekad  pomislim da su previše jasne..Ovo ovdje?

Simbol djeteta, koje je čisto, poput Isusa koji je šarao po pijesku, kad su htjeli kamenovati Magdalenu.. Židovi su znali da je on čist, poput djeteta, jer je pisao po pijesku sve ono što ne valja, što je grijeh, jer je on jedini bio bezgrješan.

Dijete u pijesku se igra, ono ne zna imenovati, ne zna zamjeriti, ali zna oprostiti..

Ja nisam to dijete u pijesku, još manje Onaj sa kojim se usporediti ne smijem..

Ali u meni jest dijete, koje bi voljelo da je bezbrižno, da ne vidi tvrdoću srca koje ne zna opraštati, da ne vidi licemjerje, mržnju, neke kvazi pokušaje da se u očima drugih netko učini boljim nego što jest..

Sve je to ispod pijeska, po kojem dijete i Sin božji šara.

Ja sam ona magdalena, ja vidim samo Njegovu ruku, na kraju balade, koju mi pruža, od svih ponuđenih/pa povučenih ruku..

Sve mi je to nepoznato, davanje pa uskraćivanje..

Zašto se ne možemo voljeti unatoč nesavršenostima i greškama, i živjeti u miru?

Zar je tako teško to postići?

Filozofije o tome da je to potrebnio i dobro, filozofije su koje sa Božanskom ljubavlju veze nemaju.

Za Boga ne postoji jučer ni sutra. Za Boga postoji samo vječno sada, koje zna samo za ljubav.

Sve drugo je povlačenje i navlačenje.

Povlačenje stvari iz prošlosti, i nabrajanje razloga zašto se ne može voljeti kad bi trebalo.

Navlačenje se događa, kada greške pretočimo u budućnost, pa kažemo: ne možemo vjerovati.. Ponovit će pogreške..

Dragi moji, pjesma se ne dotiče nikoga, samo mene..

Vaše moguće insinuacije ostavite za sebe.

Svaka moja pjesma osim ako ne naglasim za koga je, je samo za mene i iz mene napisana.

Ja kroz svoje pjesme pišem dnevnik svoje duše..

Kako moje stranice dnevnika mogu biti nečije?

I drugo: Sama sebe učim, proučavajući što to moja duša kaže, kada je pustim da piše.

Ako sam u trenutku najveći grješnik, dozvoljavam sebi to.

Ako sam idući trenutak sa aureolom, i to si dozvoljavam

Jer, nisam samo jedno ili drugo..

I treće: ne volim plakanja i kuknjave oko možebitne mogućnosti da nekoga mojim stihovima ocrnjujem

Ponavljam, to mogu samo sebi sama činiti..

A tko i dalje želi analizirati i polemizirati, tu sam.. Kako stignem i znam, rado ću odgovoriti.

Toliko..

I..dok god moje srce kuca, neće odustajati od toga da postanem i ostanem bezbrižno dijete.

Netko mi je ukrao od malena tu bezbrižnost, ali ja se borim da je ne izgubim do kraja.

Tko samo kritizira, a ne ulazi u dubine razloga zašto su neki i nečiji postupci krivi, očito nije prolazio stazama kojima sam ja prolazila.

Ali ne zamjeram.

Sami smo kreatori svoje sreće/ili nesreće..