Volim čitati.. Novine manje, radi sve veće količine žutila, crnila, a sve manje onih pravih, korisnih i lijepih stvari. Čitam kolumne.. Poneke..Opet, ako previše zadiru u politiziranje i nacionaliziranje, opet izabirem nešto što sa tim veze nema.. Biram ono što se dotiče iskrenih situacija sa kojima su suočeni mali, obični, najobičniji, a tako važni ljudi..
Volim čitati i duhovne stvari, teme koje se dotiču sfera izvan ovih, životnih, ali ponekad me umore i ta silna new-age forsiranja. Vjerovali ili ne, i to zna nekada umoriti..
Pa tražim neki balans, uklopiti u svoje navike pravi omjer čitanja, da ne izgubim iz vida ni nebeski, ni životni obzor..
Slučajno pronađoh na Facebooku stranicu jedne naše novinarke, koja živi u srcu Hercegovine, i sve što doživljava, piše srcem.. Ne uljepšava stvarnost.. Ali zna potpuno pjesnički izraziti ponekad itekako surove dojmove koji je dotiču..
Da je slučajno susretnem i pitam..ej, Martina, što ti misliš o uznesenju u četvrtu dimenziju, kako će to biti?
Vjerujem da bi odmahnula rukom, i rekla:" Pogledaj oko mene, ovu treću dimenziju, nemam vremena trenutno odlaziti dalje.. Toliko toga ima za reći, opisati, da jednostavno..puštam sve dimenzije neka sačekaju..Previše je potreba, previše ranjenih, ostavljenih, iznevjerenih za druge nevidljivih ljudi, koje ja vidim, i bar podrškom želim pomoći.."
Pa se sjetim novinara Siniše Glavaševića, čiji sam posljednji apel za pomoć iz Vukovara, slušala sa radija, dok sam bila u svom podrumu, čekajući rođenje svoga sina..
Ima li većeg pjesnika od njega?
Izdvajam ovaj njegov mali članak o neprijateljima...koje zapravo nikad do kraja tako nije gledao..
PRIČA O NEPRIJATELJIMA
Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja. Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole. Sreća je bila na mojoj strani, barem do sada. Ostao sam u ruševinama Vukovara, ali s ljudima uzdignuta čela. Mnoge od njih nisam ni poznavao. Mnogi od njih još jučer nisu bili ni svjesni svoje snage. Vjerujte, najljepše što vam se sada u Vukovaru može dogoditi jest da uđete u prostoriju punu ljudi i sa svima se pozdravite.
Često i ne znate, ali događa se da vaši pozdravi, vaše iskrene i dobre želje, ostanu u sjeni nečije mržnje. Jedino što možete jest upitati se jeste li baš vi to zaslužili. To, doduše, neće smanjiti nastalo neprijateljstvo, ali će vam umanjiti tugu, a može se čak dogoditi da se mržnja zanese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori u prah, u ništa. A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao.
Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi.
Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.
Siniša Glavašević
--------------------------------
A onda, jedan divan članak novinarke Martine Mlinarević Sopta, u znak podrške zbog nasilja nad ženama.. Ja joj dajem podršku na Facebooku, njenoj hrabrosti i upornosti, da ostane to što jest..
Ja ustajem jer živim u šovinističkoj sredini u kojoj će komšije za tri sekunde pozvati policiju ako je u stanu preko puta neki rođendan uz glazbu, a ako čuju da netko tamo preko puta na ženi razbija porculanski set tanjura, to odjednom "nije njihova stvar".
Ja ustajem jer živim u zemlji u kojoj su žene bivale višestruko silovane, a ne smiju imati PTSP.
Ja ustajem jer živim u zemlji u kojoj žene možda ne trpe fizičke udarce, ali je njihova duša duboko izranjavana dok čekaju plaću koja ne dolazi, dok obijaju pragove raznih institucija sa transparentima u promrzlim rukama, dok trpe poniženja i šikaniranja u radnim okruženjima na seksualnoj osnovi.
Ja ustajem jer će na 14. veljače 2013. mnogi muškarci izvesti svoje žene na večeru za Valentinovo, tek da vidi mahala, da se održi privid bajke, a kad dođu kući na samo jedno krivo pitanje smjestit će im ispod oka stalni ures – plavu masnicu, pa noć završiti u krilu neke mlađe-slađe.
Ja ustajem jer se ne bojim takvih slabića i jer sam odgajana u obitelji u kojoj je žena i majka - svetinja koju se poštuje, ljubi i voli do zadnjeg daha života svoga. I svaka žena je rođena da bude respektirana istinskom ljubavi.
/ S podignutim prstom i nečim crvenim, uključena u akciju - Jedna milijarda ustaje - protiv nasilja nad ženama, location-Mostar 14.02.2013./
bglavac
edin.kecanovic
