Već dugo proučavam te zanimljive ego smicalice, zezalice, ego igrice, od poluozbiljnih, do životno ozbiljnih..

Prvo mi je bilo teško sve to pokopčati i razvrstati..

Ego je poput opijata.. Ne moš bez njega, kad osjetiš koliko te pazi i mazi.. Čini se da si Kralj na tronu, a zapravo si običan sluga pod njegovim nogama.

Dok to ne shvatiš, hraniš svoga kralja, a on ti dodaje mrvice. i čini se da je simbioza dobra..

A kad shvatiš poantu robovanja, prvo se nasmiješ sebi(...kako sam bio toliko slijep kraj zdravih očiju..) a onda se nasmiješ  kralju, koji kipi od nemoći, ali ne može ništa..

Revolucija vodi do evolucije..

Ali..

Do svega toga treba doći...

I dođoh, napola omamljena sladunjavim opijumom ega, ovdje, na ovaj portal..

Eureka!!

Evo hranilišta, evo pojilišta..

Dok nisam i tu pohvatala konce, i shvatila da je ovo dvorana za bezbrojne partije sa Gospodinom Egom, dok konačno ne pobijedimo, i ne naučimo se igrati sa njim..

Ovo je odskočna daska za dalje igre u životu, izvan virtuale.

Ovdje je tek hologram, vježbanka za stvarnost i život u toj stvarnosti.

Prvo počinje sa pisanjem, riječima, bilo čime, što nas može postaviti izvan drugih..

Pa dobijemo pljesak.. Pa osjetimo topli zagrljaj  Ega, i njegovo odobravanje..

On bi još.. Poput biljke mesožderke, u kultnom filmu "Mala prodavaonica užasa"..prvo je slatka.. Hranimo je.. Posebna je.. Uzvraća nam pažnju.. Uh..ljubav uzvraća ljubav..

Dok biljčica ne počne rasti, pa traži malo krvi..Pa još..Počinje joj se davati meso.. male životinjice..Dok toliko ne naraste i povampiri se, da počne jesti ljude..

Naravno, u pitanju je parodija i simbolika, ali čisto mi je pala na pamet, kao usporedba sa našim Egom..

Zna biti nevjerovatno lukav i kamuflirati se toliko vješto, da ga ne prepoznaješ kao svoga gazdu-robovlasnika..

Pronađoh zgodnu misao:"

EGO.. naziv, koji ti ubija srce polako, jer mu ne dozvoljava da prozbori tri riječi:

Volim te, nedostaješ mi, oprosti.."

Koliko se tu prepoznajemo?

Koliko momenata u životu je postojalo, kada te riječi nismo mogli izgovoriti? jedan? Više njih? Stotine?

Nevažan je broj.

Važno je da prepoznamo našeg manipulatora u nama, kad god odlučimo odustati od izgovaranja tih riječi..

No, to je već život izvan ove sfere, ovog portala, gdje se vježbamo i često vodimo bespoštedne borbe sa tim  našim dosadnim manipulatorom..

Netko napiše priču..

Ili pjesmu..

Drugi pomisli: E, neće biti bolji od mene.. Tko je on/ona?

Ja moram biti na vrhu.. Ja sam najpametniji, ja moram u očima drugih biti lice s naslovnice,..

I napiše se brže bolje pjesma iznad pjesme, priča iznad priče..

Sve su to igre bez granica..

Pa one primisli svako jutro:

" Jesam li na vrhu? Na topu?..Pa da..ne smije tamo neka šuša ili šušumiga biti gore.."

 Pa nam pogled prvo skrene na lijevu stranu plavog portala.. Oči gotovo dobiju tikove od gledanja.. Jesam li tu?  Jesam::

Srce mi na mjestu.. najbolji sam..

Nije srce na mjestu.. Ego i um, kojeg koristi za sebe, je na mjestu, gdje bi srce trebalo biti..

 I opet, kad se shvati i taj mehanizam, još jedna partija šaha je dobivena..

  I prestanemo biti ovisni o mišljenju drugih, prestanemo hraniti ono malo čudovište, koje nas na kraju želi potpuno asimilirati u sebe, i ostaviti nas prazne, bez imalo sućuti i osjećaja za druge, osim nas..

Tako taj Ego radi.. Perfidno.. Tiho.. Bezbolno..

Ja mu shvatih poantu i uđoh u njegov skriveni sistem..

Što ne znači da me neće opet prevariti ako uspije..

Ali neće trajno..

Postadoh gerilac, ne vodim borbu na otvorenom polju sa njim, smišljam strategije, kako mu oslabiti snagu..

Zato i dalje ostajem ovdje, u ovom vježbalištu, prateći sebe i druge..

Život me i dalje čeka, da ga živim punim plućima, oslobođena sebe, okrenuta drugima..

Opraštam, volim, unatoč svemu i ne zatvaram se..

Pa kako mi bude..

Bitno je da kralj koji želi vladati samnom a pri tom me zarobiti, više nema toliku snagu..

Mogu se nasmijati, mogu i zaplakati, a opet..Izvan njegovog dometa..