Uvijek mogu nešto nekom dati:

Zagrljaj

koji se čak ni rukama ne daruje

tek poslanim osjećajem

da sam tu

i da volim

ma koliko moja ljubav

bila malena

i nesavršena..

Uvijek mogu nekom nešto dati...

Makar oblak

kao pticu

kojeg samo ja mogu vidjeti

i samo ja 

do njega poletjeti...

Uvijek mogu nešto dati..

Stručak modrog cvijeća

iako

iz ostarjelih ruku

koje možda nježnost

više ne poznaju...

Uvijek mogu nešto dati...

Zanesene korake djeteta

i kišnih kapi,

što možda i nije nešto

što bi bilo vrijedno uzeti, ali...

Baš to

možda nevrijedno

ja jedino imam

i želim da poklonim...