73. ŠTO BOG NE MOŽE

 

        Došlo je vrijeme da Divni Stranac zaboravi Svoj smiješak.

        A sunce je i dalje sjalo, planeta se zemlja i dalje okretala oko njega. Trava je i dalje bezazleno rasla. Sve se vladalo kao da je smiješak još uvijek tu.

        Došlo je vrijeme da Divni Stranac skrene Svoj pogled.

        Zvijezde su još uvijek treperile kao da je sve u redu. Vilin-konjici i dalje su razuzdano svadbarili, rijeke tekle bez pitanja i zastanka. Ljudi kovali naume kako podići još jednu kuu, proširiti imanje za pedalj, i još svašta.

        Došlo je vrijeme da Divni Stranac ne reče više nijednu riječ.

        I svijet se i opet ponašao kao da ne haje, ili ne zna.

 

        Ali nikada nije došlo vrijeme da Divni cijelim srcem ne voli taj lakoumni, raskalašeni, bezumni svijet.

Možda je svijet zbog toga i bio tako bezbrižan usred svojega bolesnog  bezakonja – zbog toga, možda, jer je u svoj svojoj ludosti znao što Bog ne može.

 

 

Da, možda zbog toga...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)