*** KAD PJESME MOJE SPAVAJU

...tih budi
zaspale su moje pjesme
vragolaste
vjetropiraste
dražesne moje miljenice
umorile se...

pjevale su glasno
pjevale u zboru
obišle mnoga skrivena mjesta
trčkarale, razigrale se, rasplesale
rasplele bujne kose djevojačke
sve kutke tvog srca
stihom milovale

čujem toplo im je tamo bilo
a tebi od njih milo, moje milo
znatiželjnice, moje djevojčice
i na počinak su zakasnile
dugo su se kod tebe zadržale

zaspale su moje pjesme
bez uspavanke, umor ih savladao
ja još budna nad njima bdijem
san na oči nikako da padne

što li će reći kad se probude, 
znam da će opet, kao svakog jutra
još u piđamicama
iz tople postelje sa police
hitro skočit 
prepričavati što im se u snu zbilo
tražit će te u mom osmijehu
na usnama vrelim, gladnih tebe
prepoznat će te nevidljivog

reći ću im istinu svetu
da si im san čuvao
pokrivao ih svilom srca
dušom svojom
ispjevao molitvu
da traju, traju
i postanu veće od mene 

znam da si im i ti
otpjevao uspavanku
t i h u
znam i da ih 
čekaš opet na istom mjestu
i u isto vrijeme
gdje ćete zajedno 
pjevati o meni...

probdjela sam noć dugu, tešku 
nesanica, bol, briga
ne dadoše duši tišinu
pred prvi sunčev znak
tonu mi trepavice u san
psssssssst...osjećam 
u baršun me jastuk zove

ljubav tvoja i dragost pjesama mojih
otpjevaše mi najmiliju uspavanku 
i da ne probudim se
zbog vas vrijedilo je živjeti
ali vrijedi i zauvijek zaspati.