Svatko  ima maštu. Pa pokušajte si zamisliti da me ne poznajete i kao takvu me doživite u ovoj rubrici. Hoćete li moći? Teško ...  jer ćim ugledate nik imat ćete pred očima mene onakvu kakvu me znate. Ali to nije ni bitno,krećem u drugi krug.

Možda je portal dobio novu dimenziju kako je naglasila Irida, no mislim da sam ju ja dobila više. Ipak još uvijek mi je bitna prsutnost na portalu. Zato ću pokušati biti ovdje u ovom gostovanju koliko mogu. Možda po nekome od vas nepotrebno, ali ne i meni.

U hodu ću ispisati, postaviti i reći što mi dođe pod ruku i padne na pamet. Tako je najbolje, bez nekih posebnih planova, jer uvijek se desi nešto nepredvidivo na što se usmjeri pozornost. U svemu tome možda svatko pronađe nešto za sebe i popuni si vrijeme, možda nešto sebi u bradu progunđa na moj račun. Ali zar je i to bitno? .... Pošto ste tu, otvorili ste stranicu i rubriku znaći da imate vremena, a o diskusiji otom potom.

A ja ću sa vama usput odmarati od odmora.

Prije kraja stihovi. Orginal je iz radijska emisija za djecu "Bijela vrana" (ja preinačila za ovu priliku u Bijela Zmajka) ....autora Mladena Kušeca.

Imala je crne oči, imala je smiješan nos,
Nosila je uvijek hlače, fićukala kao kos.
Imala je duge noge, imala je plavi rep,
Nosila je uvijek knjigu, na lančiću neki čep.

Imala je čudno lice, imala je smiješan glas,
Tvrdila je uvijek nešto drugačije od svih nas.
Imala je lude želje, imala je korak dug,
Smijala se kao dijete, sa svima je bila drug.

Davno prošlo je to vrijeme, nesta lijepih starih dana,
Al' i danas prijatelji sjećaju se kad se sretnu:
- Zvali smo je Bijela Zmajka!

A sada, okrijepite se ( ako već niste) kavom i svime što inaće u ovo vrijeme konzumirate i lijepo sa smješkom na licu i mirom u srcu krenimo zajedno u ovaj i sve ostale dane.