započela je porukom.... noć.
di si? počela si me cimat, dobit ćeš po guzi....
o? jedva čekam....
smijeh.... i zatvorene nisu bile oči.... samo zaslijepljene u vječnost....
nismo vidjeli more pred nama, ni odraz mjeseca, ni svjetla ribarskih brodica u daljini....
ni kamen, slane stolove, umorne konobare, noćne kupače.
ni vodu koju smo pili umjesto vina jer nam nije trebalo da budemo.... opijeni....
ništa nismo vidjeli od toga svijeta.... samo nas....
i bilo je kao da jesmo.... sve to.... puno više.... jer vidjeli smo nas.... i u trenutku kada ni sebe više nismo vidjeli....
a sve drugo bi naslućeno, sve dobro....

dušu otvoriti, ogoliti, otkriti, dušom pokriti.... baš kao i tijelo.... bez srama i strahova.... pa kako bude.