TKO JE MOJ BLIŽNJI ?
Martinus
Pitanje : Tko je moj bližnji ? Da li se ovaj pojam odnosi samo na ljude ili on također uključuje stanice i mikro-bića koja žive u mojem tijelu ? I zašto bi ja trebao voljeti svojeg bližnjeg ?
Odgovor : Potpuno doslovno razumijevanje pojma naš „bližnji“ jest da je to pojam koji označava mjesto.
U tom smislu, naš je bližnji biće koje nam je najbliže u fizičkom prostoru. Kao što nam je poznato, neko nam biće može biti toliko blizu da zapravo dodiruje naše tijelo, kao što može biti udaljeno tisućama kilometara.
Kada se kaže da trebamo voljeti svojeg bližnjeg kao samoga sebe, to doslovno znači da čovjek prije svega treba voljeti biće ili bića koja se nalaze unutar područja naše sposobnosti opažanja i koja mi stoga neizbježno doživljavamo ili opažamo.
Mi ne možemo direktno doživljavati ili opažati bića koja žive udaljena tisućama kilometara. Mi ne možemo znati u kakvom se ona nalaze stanju za razliku od stanja zdravlja ili sudbine onih bića koja nam se nalaze pred očima, koja čujemo ili su dostupna našim drugim osjetilima.
Svako pojedino živo biće – bila to biljka, životinja ili čovjek – koje je dostupno našim osjetilima, predstavlja točku fokusa ili predmet ljubavi, kao što zahtijeva zakon ljubavi prema bližnjem. Da sva bića unutar ove bliske zone za naša osjetila ostvaruju taj zakon, tako da su ona radost i blagoslov za sve i svakoga, kraljevstvo nebesko bi već odavno postalo stvarnost na Zemlji.
Kako bližnji koji su nam poznati – biljke, životinje i ljudi – nisu jedina živa bića koja postoje u našoj neposrednoj blizini, već su stanovnici samo jedne naročite zone, naime „među-kozmosa“ , a obzirom da postoje milijarde bića na drugom mjestu, naime „mikro-kozmosu“, tada će i ta bića također, u onoj mjeri u kojoj uviđamo i razumijemo njihovu prisutnost, biti uključena pod pojam naši „bližnji“. Zbog toga pitanje ljubavi prema bližnjem postaje važno i u odnosu na njih.
I ova bića treba voljeti, jer u protivnom će i ovdje vladati tama ili pakao. To nije tako teško razumjeti kada shvatimo da su dotična bića milioni živih bića – stanice, molekule, i tako dalje – koja sačinjavaju naše fizičko tijelo.
Mi se možemo povezati i djelovati direktno na ta mikro-bića kroz odnos koji imamo prema našem tijelu, koje predstavlja mjesto boravka ili univerzum za ta bića.
Mi već znamo da ako konzumiramo pogrešnu hranu i pića ili ako dovoljno ne spavamo ili se prenapregnemo tako da prenaporno radimo, to onda narušava naše zdravlje. Tada bolesti, otrovanja, tumori i živčani slom razaraju naše tijelo.
Isto kao što rat i Armagedon nastaju svugdje gdje mi ne volimo jedni druge, rat i Armagedon, bol i uništenje također se javljaju svaki puta kada mi ne volimo ili nismo blagoslov za mikro-bića u našem organizmu.
Zbog toga je apsolutno neophodno voljeti svoja mikro-bića kao što čovjek voli samoga sebe. Odnos ljudi prema svojim mikro-bićima postat će vrlo važan dio novog svjetskog morala duhovne znanosti, s obzirom da nema sumnje da je to bilo gotovo potpuno ignorirano u tradicijama i religioznim propisima starog svjetskog morala.
No pored mikro-kozmosa i među-kozmosa postoji još jedan kozmički prostor za živa bića. Ovaj se prostor naziva „makro-kozmos“. Mi na krajnje važan način dolazimo u kontakt sa stanovnicima ovog kozmosa.
U ovom slučaju to je makro-biće koje ima planet Zemlju kao svoj organizam sa kojim smo naročito povezani. Ovo biće planete Zemlje i ostala makro-bića žive u opažanju vremena i prostora koje je potpuno drugačijih dimenzija od dimenzija vremena i prostora u kojima se mi javljamo.
Ono što su za ta bića minute i sati, za naša osjetila su tisuće ili milioni godina. Zbog toga mi ne možemo sa njima svjesno i direktno komunicirati. Njihovo područje životnog iskustva nalazi se toliko iznad našeg životnog područja kao što se naše životno područje nalazi iznad životnog područja naših mikro-bića.
No iako mi ne možemo svjesno razmjenjivati misli ili razgovarati sa svojim vlastitim ili sa bilo kojim drugim makro-bićem, ipak postoji način na koji možemo doći u direktni i potpuno svjesni kontakt sa najvišim stvaralačkim životom koji postoji u makro-kozmosu.
Sva makro-bića kao i među-kozmička i mikro-kozmička bića predstavljaju organe u jednom velikom biću. Obzirom da ovo veliko biće ima sva živa bića koja postoje kao svoje organe ili instrumente za opažanje i govor, ono može komunicirati ne samo na svim jezicima na svijetu, već i na jezicima svih planeta i makro-bića, kao i na jezicima svih mikro-bića u postojanju.
Iz ovoga je očigledno da ono također može komunicirati sa svakim pojedinim čovjekom. Prema tome, ovo očinsko biće govori ljudima pomoću ljudi. Ono govori životinjama pomoću životinja. Ono govori kriminalcima pomoću kriminalaca, kao što govori svecima pomoću svetaca. Ono može doći na istu valnu duljinu, a time i u kontakt, sa svim bićima.
To biće poznajemo kao „Boga“. Kada se biće moli ili zaziva Boga, molitvu ili zaziv čuje ovo ili ono fizičko ili duhovno biće koje, kao što smo već rekli, predstavlja Božji instrument opažanja, i biće sigurno dobiva pomoć. Međutim, ova pomoć je ponekad isključivo mentalna što rezultira time da biće nije uvijek svjesno da je netko čuo njegovu molitvu.
Obzirom da je ovaj vječni Bog bližnji o kojem apsolutno ovisi naš život, zbog toga možemo razumjeti vječni zakon ljubavi kako nam je bio predan iz daleke prošlosti i kao što će biti predan od nas, nepromijenjen u obliku duhovne znanosti, budućim generacijama : „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom' i 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe'. Nema većih zapovijedi od ovih.“
Preveo : Andrew Brown
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (22.07.2012.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
