Ja sam samo slučajni prolaznik, zatečen na lijepom plavom otoku, i sasvim slučajno sam upoznala nestašne klaunove Pippa i Zippa, koji su odmarali na obali, nakon čišćenja otoka..

Nisam ih odmah prepoznala, skinuli su odijela, noseve, a more im je ispralo boju sa lica..

jedino, po čemu sam ih prepoznala, bile su njihove cipele, koje su bile daleko od njih, u pijesku..

Upitah ih, što ih to činio tako ozbiljnima, jer, klauni bi trebali uvijek biti nasmijani..

A oni rekoše, da će Godot raspisati koncesiju, da će morati negdje dalje otploviti, jer, ljudi su totalno pukli...

Ono..kad se priča o slobodi izvan žice, o slobodi izvan svih nametnutih kaveza,  brzo se ubacuju fascinacije nečih umova tek da se ljude dodatno vrati unutar dozvoljene zone kretanja.. Kad počnu mislit malo svojom glavom, i ustanove da je Bog oslobođen svih ljudskih stvorenih vizija svoga boravišta, kada se lijepo ustanovi da je raj stanje duha, kao i pakao, a ne mjesto, brzo se sve to umota u celofan, ugodni paketić radosti, kojeg raznorazni poučeni radodajci šire među tek probuđenim pukom..

I kažu: bili smo mi tamo:: ljudi..čuvajte se pakla..ne dao vam bog da idete u neku drugu viziju onoga iza zavjese, samo u onu, koja je eto, fascinantno prihvatljiva..

Wrong..Pogrešno.. 

Budizam je oslobođen slika.. Kažu neki, Budisti su pomalo ateisti.

A zar nije lakše ateistima, nego svim drugim inim vjernicima?

Poznam puno ateista, koji cijeli život čine dobro, ne razmišljajući, hoće li im nečiji Bog to zamjeriti ili ne.

Poznam isto toliko vjernika, koji cijeli život odžive za sebe, ližući oltare, misleći da im se samo to računa kao dobro djelo..

Ne reklamiram Budizam.

Niti jednu religiju.

Govorim o Bogu bez ikakve stvorene slike, bez ikakve namještene slike raja i pakla koje se nude..

Takav Bog postoji, mimo svih naših uvjeravanja i razuvjeravanja o krivim i lošim putevima, i kako do njega doći..

On je iznad svega..strpljiv..

Kada pred njega dođemo izljepljeni markicama i etiketama od onih koji su nas učili i upućivali o njemu, prvo će sve to lijepo skinuti sa nas..

A onda se nasmiješiti širokim osmjehom, zajedno sa nama..

Jer, sve se to sada čini smrtno ozbiljno.

A zapravo je predivna igra ljubavi, bez kraja i početka..

I da..

Pitala ja klaunove, kako izgleda njihov šef..

Oni rekoše..sasvim obično..Gotovo kao i mi..

Samo ima drugačiji šešir i odijelo..

I..samo se šalio..Nigdje on neće poslati svoje klaunove. To je rekao da se malo uozbilje, previše su bili nestašni...