uronjena u tebe,

jedino moje,

u meku svilenu plahtu

tvoje duše

ja tek mogu sada

u barci moga života

opuštena biti

zaspati

makar valovi nadošli

makar me vjetrovi

daleko od obale odnijeli...

Ti si tu...

Ja,

u svojoj malenosti

mogu biti obnažena pred tvojim pogledom

ti ćeš me uvijek dočekati na žalu

raširenih ruku

puštajući me

da do smiraja sakupljam kamenčiće ljubavne

kamenčiće sićušne

ali tako tebi potrebne

za mozaik tvoga srca

za sliku

tvoje nježnosti...

 

Uronjena u zamah tvojih krila

mogu do modrog sna poletjeti,

tu negdje

prije mene

za mene ćeš stvoriti  neki čarobni cvijet,

za nas

savršeni svijet...