Čitanjem klasika, tragičnih ljubavnih, istorisjkih, istinitih i izmišljenih romana...životnih mudrosti, poezije, i svašta još nešto...ponekada kupim petoparački roman, da sat-dva pročitam nešto lepo, nežno, uvek sa lepim krajem, gde pobedi dobro i pravda. Bez krvi, nasilja...samo majušno spletki, nesporazuma, a i to u granicama.
Kiosci su puni takve literature. Sinoć mi je privukao pažnju jedan romančić...slikica na njemu... more,tanker, naslov: "Dugo putovanje."
Ko su pisci, takvih romana...po mom mišljenju, romantični muškarci, žene, svih doba starosti..studenti...koji pisanjem i zasluže neki novčić, a prvenstveno da prenesu na papir svoje osećaje, svoj talent za pisanje.
To je "bezvredna" literatura, koja završi u eko kontejneru. Zašto? Često.. kao i kod Hesea, Dostojevskog..Andrića....pročitaju se mudre misli, razmišljanja o životu, ljubavi, miru među ljudima, dobroti, zlu...
Zašto se omalovažavaju ti romani? Zašto se stvara drugačija slika.. utisak, o nekome ko u ruci drži knjigu Tolstoja, a neko petoparački roman? Manje obrazovan? Naivan? Beži od stvarnog života?....
Pa neka i beži za sat vremena ako drugačije više ne može biti. U svakom slučaju je korisnije, nego da okreće palčeve i smišlja budalaštine :) koga će opandrčiti ili se smiliti sam sebi.
Retko ih kupim, a eto sinoć, bog zna iz kojih razloga mi je taj romančić privukao pažnju i sa guštom sam ga pročitala....On zasićen svakodnevnog života u velikom gradu, zapošljava se na tankeru kao radnik...a Ona, izgubila službu, nema izgleda da je nađe a ima porodicu.....javlja se na oglas kao kuharica za godinu dana...dobro plaćeno mesto....ispovedaju se jedno drugom (naravno na palubi, dok mesec obasjava mirno more :) lepe jednostavne rečenice razmišljanja o smislu života.....
Kraj vam neću otkriti, :) možda ćete i vi kupiti taj romančić, pa neka završetak priče bude iznenađenje.