učili su je da je život borba,
da se snaga izražava u oblicima neosjetljivosti, otpornosti, tvrdoće, spremnosti uzvraćanja na udarce....
učili su je.... a ona u sebi osta nježna, mekana, koja ne zlopamti već oprašta ....
i ne usudi se uvijek takvom i pokazati svijetu.
što ćemo s tobom, slaba si, ništa od tebe....
govorili su.... naoko jaki, naoko moćni, hrabri, sposobni.... naoko pobjednici.
odlazila je tamo gdje odlaze oni poput nje da molitvom i kajanjem brišu svoje suze....
zapisuju svoje riječi u knjigu nade i vjere koja je prečesto bila i knjiga tuge.
svijeće trepere na vjetru.
na jednoj stranici netko zapisa:
„Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome“
jer nema veće ljudske moći, od one koja je u čovjeku čije srce prebiva u blagosti.
blagost je najuzvišeniji izraz ljubavi.
ljubav uvijek poznaje put i cilj već prije polaska.
putokazi na tom putu su trenuci blagosti. svaki put ispunjeni božanstvenom ljepotom.... blagost je uvijek izraz ljepote.
ni jedno biće ne može iskreno poklanjati, iskreno voljeti, ako ne prebiva u njoj.
blagost je majka nježnosti.
iz blagosti se rađa suosjećanje i mir, izravan susret srca mog i tvog. mekano utočište dušama umornim od borbi, previranja, nepraštanja, traganja.... iscjeljenje od boli nanesenih sebi i drugima...
blagost kao tiha voda pravi oblutke da sačuva stopala onih što hodaju po kamenju bosonogi.
srce blago je srce hrabro i najuzvišeniji izraz istinski jakog čovjeka.
srce koje vidi....